STUDIJA 14

BOŽJE KRALJEVSTVO

   Nada svakog Izraelca bila je (Lk.3:15) da će Bog njihov narod uzvisiti pod Mesijom; i kada im Gospodin dođe, doći će im kao kralj, da uspostavi dugo očekivano Kraljevstvo Božje na zemlji.

John the Baptist,
the Forerunner
of Jesus

   Ne samo da je Kraljevstvo bilo tema s kojom je Gospodin započeo svoju službu, nego je to zaista bila glavna tema sveg njegovog propovjedanja (Luka 8:1; 4:43; 19:11), druge su teme bile spomenute samo u povezanosti sa ili kao objašnjenje ove jedne teme.

   Većina njegovih usporedbi su bile ili ilustracije Kraljevstva iz različitih kuteva, i različita obilježja, ili su drugačije isticale važnost potpunog posvećenja Bogu kao neophodnog da bi se imalo udjela u kraljevstvu, i da ispravi židovska kriva mišljenja jer su ono bili sigurni u to kraljevstvo budući djeca Abrahamova, i stoga prirodni nasljednici obećanja.

Jesus healing,
a foretaste
of his kingdom
on earth

Walking
to Emmaus

„Zato ostavljam vama kraljevstvo, kao što je Otac moj ostavio meni. Vi ćete u kraljevstvu mojemu za stolom mojim jesti i piti i na prijestoljima sjediti i dvanaest plemena Izraelovih suditi(vladati).“ (Luka 22:29,30)

I opet, „Ne boj se, malo stado; jer je bila volja Oca vašega, da vam dadne kraljevstvo.“ (Luka 12:32) 

     I kada je kralj kojeg su prepoznali bio raspet umjesto da je bio okrunjen i ustličen, njegovi su učenici bili silno razočarani. Kako su se dvojica od njih izrazila jednom neznacu na putu za Emaus nakon njegovog uskrsnuća, oni su „se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izrael“ — osloboditi ih Rimskog jarma, i čineći od Izraela kraljevstvo Božje u svoj moći i sili. Međutim oni su bili žalosno razočarani promjenama od prije nekoliko dana.

     Tada je Isus otvorio njihovo razumijevanje pokazujući im iz Biblije da je najprije bila potrebna njegova žrtva, prije nego kraljevstvo bude uspostavljeno. (Luka 24:21,25-27)

     Takvo bi kraljevstvo moglo donijeti blagoslove, koji bi, koliko god bili dobri, mogli biti jedino privremenog karaktera, budući da je cijelo čovječanstvo bilo pod smtrnom osudom. Da bi blagoslovi tog kraljevstva bili vječni i potpuni, rasu je najprije trebalo otkupiti iz smrti i tako ju pravno gledano osloboditi osude koja je prešla nažsve u Adamu.

„Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti kraljevstvo Izraelovo?“

     Njegov odgovor premda nije bio eksplicitan, nije bio u proturiječju s njihovim nadama. On je rekao,

„Nije vaše znati vremena ili časove, što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti.“ (Djela 1:6,7)

     Mnoge usporedbe i zagonetke našeg Gospodina Isusa bile su namjenjene da u određeno vrijeme isprave ova pogrešna shvaćanja. Međutim, on se uvijek držao ideje o kraljevstvu, o vladavini, koja će biti uspostavljena na zemlji i vladati među ljudima. I on ne samo da je nadahnuo u njima nadu da će učestvovati u kraljevstvu, nego ih je i poučavao da se mole za njegovu uspostavu,

„Dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu, tako i na ZEMLJI.“

Jesus taught that his kingdom was not of this world and would not be established until after his suffering and death.
But zealot Jews rebelled against Rome, endeavoring to set up their kingdom prematurely.

     Rim je sa svojim discipliniranim ratnicima, svojim sposobnim generalima i golemim bogatstvom, i koji je bio gospodar svijeta, svakodnevno bivao sve moćnijim. Tko je dakle bio taj Nazarećanin? i tko su bili ti ribari, bez novca i utjecaja, i koji su bili oskudni među običnim narodom? Tko su bili oni da mogu govoriti o uspostavljanju davno obećanog kraljevstva koje je trebalo biti najmoćnije i najveličanstvenije kakvo je ikada bilo na zemlji?

Yet it would be everywhere present
and powerful.

The spiritual kingdom
is being set up first
and will be
for a time
unrecognized.

     Odgovor kojeg im je dao naš Gospodin dao bi im novu misao da nisu imali predrasude protiv njega i da nisu bili zaslijepljeni sa svojom navodnom mudrošću. On je odgovorio da se njegovo kraljevstvo nikada neće pojaviti na način kako su to oni očekivali.

     Kraljevstvo koje je on propovjedao, i pozvao svoje sljedbenike da budu sunasljednci u njemu, bilo je nevidljivo kraljevstvo, i nisu trebali očekivati da ga vide.

„Ljudi neće reći: Evo ovde je! ili Ondje je!, Jer, evo, kraljevstvo je Božje među vama.“*

     Jednom riječi on je pokazao da kad njegovo kraljevstvo bude trebalo doći, biti će posvuda prisutno i posvuda moćno, ipak nigdje vidljivo.

*Diaglott i Rotherham prijevodi prevode ovaj izraz sa „među vama“ što je sinonim za „u vašoj sredini“.  To se svakako ne slaže sa teorijom koja inzistira na tome da je Isus tvrdio kako je to kraljevstvo bilo uspostavljeno u srcima farizeja, koje je on naslovio licemjerima i okrečenim grobovima. Međutim to Kraljevstvo, kad bude uspostavljeno, biti će „među“ ili „usred“ svih klasa; vladajući i sudeći svima.

   I kada ta faza kraljevstva bude bila najprije uspostavljena, njezina će prisutnost biti nevidljiva, i ne ko vrijeme neprepoznata. Prednost nasljedstva u toj duhovnoj fazi Kraljevstva Božjeg bila je jedina ponuda onda data, i bila je jedinom nadom našeg poziva tokom cijelog Evanđeoskog doba, koje je tada počelo. Stoga je Isus isključivo ukazivao na njega. (Luka 16:16) U nastavku će nam to biti još jasnije.

"There was a man of the Pharisees, named Nicodemus, a ruler of the Jews: The same came to Jesus by night, and said unto him, ‘Rabbi, we know that thou art from God: for no man can do these miracles that thou doest, except God be with him.’" John  3:1,2

Jesus healing

     Razgovor između Gospodina i Nikodema (Ivan 3) premda djelomično zabilježen, daje nešto bolji uvid u krakter Božjeg Kraljevstva. Očito su spomenute glavne točke razgovora, tako da iz njih možemo lako steći sliku cjeline, što možemo razumno parafrazirati kako slijedi:

Conversation between
the Lord and Nicodemus

Nikodem—  

„Učitelju mi znamo da i od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.“

Ipak neke od tvojih izjava izgedaju mi vrlo nedosljedno, došao sam te zato tražiti objašnjenje.

Naprimjer ti i tvoji učenici idetei objavljujete, „Približilo se kraljevstvo nebesko“; ali ti nemaš niti vojske, niti bogatstva, niti utjecaja i prema svemi izgleda da je ta tvdnja nestinita; i u tome mi se čini da obmanjuješ narod.

Farizeji te općenito smatraju varalicom, ali ja sam sigurn da mora biti nešto istine u tvojim učenjima, „jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.“

Svrha mog posjeta je da saznam kakvo je to kraljevstvo koje objavljuješ? odkuda je? kada će biti uspostavljeno i kako?

Tvom se zahtijevu da imaš potpuno razumijevanje o nebeskom kraljevstvu sada ne može udovoljiti; ne da ja ne znam sve o njemu, nego ti u svom sadašnjem stanju ne bi mogao razumijeti i cijeniti to, ako bi ti ja to u otpunosti objasnio. „Tko se ponovno ne rodi*, taj ne može vidjeti (+grčki eidon. znati ili biti upoznat sa ) kraljevstva Božjega.“

How can a man
be begotten
when he is old?

Repentance
is not the
new birth.

Spiritual begettal precedes
spiritual birth.

* Grčka riječ genao i njezine izvedenice, ponekad prevedene sa začet a ponekad sa rođen u stvari sadrže obje ideje i trebale bi se prevesti s jednom od tih dvaju riječi, u skladu sa smislom odlomka u kojem se pojavljuju. Obje ideje, začeće i rođenje, uvijek su u riječi, pa tako ako je jedna navedena, druga se uvijek podrazumijeva, kao što je rođenje prirodna posljedica začeća, i začeće prirodno prethodi rođenju. Kada je aktivni subjekt s kojim je genao povezan muški, trebalo bi se prevesti sa začet; kada je ženski, rođen. Tako u 1.Ivan.2:29; 3:9; 4:7; 5:1,18 genao bi trebao biti začet zato što je aktivni subjekt muškog roda. Ponekad međutim prijevod ovisi o prirodi čina, bilo muškog bilo ženskog roda. Stoga kad se koristi u kombinaciji sa ek, označavajući iz ili od, trebao bi se prevesti sa rođen. Soga u Ivanu 3:5,6 genao bi se trebao prevesti sa rođen, na što je ukazano sa riječju ek- „iz vode“, „od tijela“, „od duha.“

 

+ Ova ista grčka riječ je u Djelima 15:6 prevedena sa razmotriti. „Nato su se apostoli i stariješine skupili da to razmotre (upoznaju ili razumiju).“ Ista je riječ prevedena sa pogledaj u Rim.11:22. „Pogledaj (razmotri, razumij) dakle, Božju dobrostivost i strogost“, također u 1.Ivan.3:1—„Gledajte (razmotrite, upoznajte, razumijte) kakvu nam je ljubav dao Otac.“

Čak i moji učenici imaj vrlo nejasne ideje o karakteru kraljevstva kojeg objavljuju. Ja im ne mogu reći iz istog razloga kao ni tebi; i oni ne mogu razumijeti iz istog razloga.

Ali Nikodeme, jedna posebnost u Božjem postupanju je ta da on zahtijeva poslušnost svijetlu koje se već posjeduje prije nego je dato više svijetla; i kod izbora onih koji će biti smatrani dostojnima udjela u kraljevstvu, zahtijeva se pokazivanje vjere.

Oni moraju biti takvi da su spremni slijediti Božje vodstvo, korak po korak, često videći jasno samo jedan korak ispred. Oni hode po vjeri a ne po gledanju.

Nikodem—

Ali ja te ne razumijem. Što ti to znači?
Kako se čovjek može ponovno roditi kad je star?
Može li on po drugi puta ući u majčinu utrobu, i biti rođen?

Ili misliš da je pokajanje koje je propovjedao „Ivan Krštavatelj“ a koje je bilo simbilizirano krštenjem u vodi na neki način to simbolično rođenje?

Zapazio sam da tvoji učenici slično propovjedaju i krste. Je li to novo rođenje neophodno za one koji će vidjeti i ući u tvoje kraljevstvo?

Isus—

Naša je nacija posvećena nacija, saveznički narod. Oni su svi bili kršteni u Mojsija u moru i u oblaku kad su napustili Egipat.

Bog ih je prihvatio u Mojsiju, njihovom posredniku, kod Sinaja; međutim oni su zaboravili svoj savez, neki otvoreno žive kao poreznici i grešnici, većina drugih su samopravedni licemjeri; stoga je i Ivanovo propovjedanje i ono mojih učenika bilo za pokajanje- povratak k Bogu i priznavanje sklopljenog saveza; i Ivanovo krštenje označava to pokajanje i obnovu srca i života, a ne novo rođenje.

Međutim ako ne budeš imao više od toga nećeš nikada moći vidjeti Kraljevstva. Osim ako uz obnovu simboliziranu Ivanovim krštenjem ne primiš i začeće i rođenje duhom, ne možeš vidjeti moje Kraljevstvo.

 Pokajanje će te vratiti natrag u stanje opravdanja; u tom ćeš me stanju moći prepoznati kao Mesiju, prototip Mojsija; i tako mi se posvetivši bit ćeš začet od Oca za novi život u božanskoj prirodi, koji ako se razvije i oživi, če ti osigurati da budeš rođen kao novo stvorenje, duhovno biće, u prvom uskrsnuću; i kao takav nećeš samo vidjeti nego i učestvovati u Kraljevstvu. 

Promjena koja se događa tim novim rođenjem od Duha, uistinu je velika, Nikodeme; jer ono što je rođeno od tijela tijelo je ali ono što je rođeno od duha duh je.

Nemoj se stoga čuditi mojoj prvoj izjavi, da moraš biti začet odozgo želiš li razumijeti, znati i i cijeniti stvari o kojima se raspituješ.

„Ne čudi se što sam ti rekao: Moraš se ponovno roditi.“

 Razlika između tvog sadašnjeg stanja, rođen od tijela, i stanja onih koji su rođeni od Duha, i koji će ući u Kraljevstvo koje propovjedam i sačinjavati ga, vrlo je velika.

Dopusti mi da ti ispričam jednu usporedbu kroz koju ćeš dobiti neku ideju o bićima, koja će nakon što budu rođena od Duha, sačinjavati to Kraljevstvo:

„Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum, ali ne možeš reći odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim onim koji je rođen od Duha.“ Kao što vjetar puše tamo i amo, ti ga ne možeš vidjeti, premda vrši utjecaj posvud oko tebe. Ti ne znaš ni odakle dolazi ni kud ide.

To je najbolja usporedba koju sam ti mogao dati o onima rođenima od Duha, kroz uskrsnuće, onima koji će „ući u“ odnosno sačinjavati Kraljevstvo koje ja sada propovjedam. Oni će svi biti nevidljivi poput vjetra,i ljudi, koji nisu rođeni od Duha, niti će znati otkuda su oni došli niti kuda idu.

Kako to može biti? – nevidljiva bića!

Isus—

„Ti si istaknut učitelj u Izraelu, a to ne razumiješ?- da duhovna bića mogu biti prisutna, a ipak nevidljiva? Zar ti, koji nastojiš poučavati druge, nisi nikada čitao o Elizeju i njegovom sluzi, ili Bileamovoj magarici? i o mnogim drugim mjestima u Bibliji a koja ilustriraju ovo načelo, da duhovna bića mogu biti prisutna među ljudima a ipak nevidljiva?

Elisha and his Servant

Osim toga ti si jedan od farizeja, koji se izjašanjavaju da vjeruju u anđele kao duhovna bića. Međutim to samo ilustrira ono što sam ti isprva rekao:

Ako čovjek nije začet odozgo, on ne može vidjeti (znati, biti upoznat sa, ili razumjeti kao razumno) Božje Kraljevstvo i različite stvari koje su povezane s njim.

What is
spirit begettal?

Ako bi želio ući i postati sunasljednik sa mnom tog kraljevstva kojeg ja objavljujem, moraš korak po korak slijediti svijetlo. Dok to budeš činio doći će više svijetla, i to toliko brzo koliko ćeš ti biti spreman primiti ga.

Ja sam propovjedao te stvari koje ti sada možeš razumijeti, i činio sam čuda, i ti me priznaješ kao učitelja koji je došao od Boga, međutim nisi postupio po svojoj vjeri i otvoreno postao moj učenik i sljedbenik. Ne možeš očekivati vidjeti više, sve dok ne budeš živio po onome što sada vidiš; tada će ti Bog dati više svjetla i dokaz za sljedeći korak.“

Zaista, zaista ti kažem: mi ti govorimo ono što znamo, svjedočimo za ono što smo vidjeli, a vi (farizeji) ne primate našega svjedočanstva. Ako mi ne vjerujete kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete mi vjerovati ako vam budem govorio nebeske?

 Bilo bi mi beskorisno nastojati vam govoriti o nebeskim stvarima, jer vi ne biste bili uvjereni i moje bi vam se propovjedanje činilo još luđim.

Ako ono čemu sam vas poučavao a što je bilo zemaljskog karaktera, ili ilustrirano zemaljskim stvarima, što ste mogli i jeste razumjeli, nije bilo dovoljno da vas uvjeri u dovljnoj mjeri da postanete moji učenici i sljedbenici, ne bi vam bilo ništa uvjerljivije da su to bile nebeske stvari, o kojima ne znate ništa; jer nijedan čovjek nikada nije uzašao na nebo, pa stoga ne može potvrditi moje svjedočanstvo.

Ja, koji sam sišao s neba, jedini razumijem nebeske stvari. „Nitko nije uzišao na nebo, osim onoga koji je sišao s neba, a to je Sin Čovječji koji je na nebu.“* Spoznaju o nebeskim stvarima može se primiti jedino nakon duhovnog začeća; i same nebeske stvari, kad se rodi od Duha, duhovna bića.

   Kao što je Bog predvidio, kroz njihovu nespremnost za njega, i propust da shvate i udovolje predstavljenim uvjetima, prednost da imaju udjela u Mesijinom Kraljevstvu otišla je od njih kao naroda, samo ju je ostatak primio, i došla je Neznabošcima da uzme od njih isto „Narod za svoje ime“ I između njih isto samo ostatak, „malo stado“ cijeni prednost i računa ih se dostojnima da budu sunasljednici u njegovom kraljevstvu i slavi.

Christ's earthly kingdom will reach the whole earth.

   Mi prepoznajemo razliku između zakona pravednosti, koje će on uvesti, i kraljevstva tame podržanog od uzurpatora, sada vladara ovog svijeta. Vjera u Božja obećanja tako mijenja našu odanost, i mi računamo sebe kao podanicima novog vladara, i njegovom milošću, sunasljednicima s njim u tom kraljevstvu koje ima biti uspostavljeno u moći i velikoj slavi.

     Tako usporedba o mladom plemiću koji ide u daleku zemlju da primi kraljevstvo i da se vrati, itd. (Luka 19:11-15) jasno smješta uspostavu kraljevstva na povratak Krista. I poruka poslana od Gospodina Crkvi dugo godina poslije toga bila je:

„Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života.“ (Otkr.2:10)

     Iz toga je očito da kraljevi koji će vladati s njim neće biti krunisani niti vladati kao kraljevi u sadašnjem životu.

   To je istina, kao što će se primjetiti samo za pravu Crkvu, a ne za nominalnu. Međutim dano je obećanje da ako mi sada (Crkva, kraljevstvo u embriju) trpimo s Kristom, mi ćemo također, u određeno vrijeme kad on uzme u svoje ruke moć svoju veliku biti proslavljeni i vladati s njim.

Parable of the Publican  and Sinner

"And again
I say unto you,
It is easier
for a camel
to go through the eye of a needle, than for a rich man to enter into the kingdom of God." Matthew 19:24

„Kako je teško onima koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!“ (Marko 10:23)

     Jasno je da nije mislio na nominalnu Crkvu koja sada vlada sa svijetom; jer bogati su se zbili uz nju. Petar potiče nasljednike kraljevstva na strpljenje, upornost, čestitost i vjeru, govoreći,

„Budite revniji da u vlasitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, nećete se nikada spotaknuti. Tako će vam se pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.“ (2.Pet.1:10,11)

Needles Eye Gate — Humans could pass through easily; but large animals, such as camels, had to be unloaded and kneel to get through.

Jaffa Gate — Located at the west side of Jerusalem, the Jaffa Gate has a "needle’s eye," a small opening used as a security entrance at night when the large gate was safely shut.

     Nemojmo stoga, našom slobodom glede hrane, upropaštavati našeg brata za kojeg je Krist umro; nego imajmo na umu da se prednosti kraljevstva, sadašnje i buduće sastoje od mnogo većih blagoslova nego što je to sloboda glede hrane; naime slobodu u ispravnom postupanju, naš mir s Bogom preko Krista i naša radost sudjelovanja u Svetom Duhu Božjem. Te slobode kraljevstva (sada i zauvijek) toliko su velike da manje slobode glede hrane mog biti žrtvovane, za sada, za dobro našeg brata.

Christians must be
overcomers
to sit with Jesus in His Father's throne and reign over the nations of earth.

Overcoming  requires death in the Lord's service.

     S ranom Crkvom, obećanja kraljevske časti i sunasljedstva s Učiteljem, bili su snažni poticaji na vjernost pod sadašnjim ispitima i progonstvima, a za koja su bili upozoreni da ih očekuju; i od svih riječi utjehe i ohrabrenja u Otkrivenju, datih sedmerim crkvama, nijedno nije tako jasno i snažno sjajilo od ovih koja objavljuju,

„Onome tko pobijedi dat ću da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovu prijetolju.“ i, „Onaj tko pobijedi…njemu ću dati vlast nad narodima.“

     To su obećanja koja se ne može razumno pogrešno shvatiti da se primjenjuju na sadašnje djelo milosti u srcu; niti da će se sad vladati nad narodima; budući da oni koji pobjeđuju to moraju činiti kroz smrt u službi, i tako dobiti kraljevske časti. (Otkr.20:6)

Paul preached that
present suffering
would be followed
by future reigning.

     Apostol Pavao je pisao kako bi ispravio tu pogrešku, znajući da takve ideje mogu imati štetno djelovanje na Crkvu razvijanjem ponosa i odvlačenjem od žrtvovanja. On im ironično kaže, „Već ste zasićeni! Već ste obogaćeni ! Bez nas ste vladali kao kraljevi.“ I tada im iskreno dodaje, „Kamo sreće da ste kraljevali, da bi smo i mi (progonjeni apostoli) kraljevali s vama.“ (1.Kor.4:8)

     Oni su toliko voljeli njihovo kršćanstvo, da su pokušali izaći iz njega i uzeti iz njega što je više časti moguće; i Apostol je jako dobro znao da ako su bili vjerni kao sljedbenici Gospodina, oni ne bi bili u takvom stanju. Stoga ih je podsjetio da ako je dugo-očekivana vladavina počela i on bi vladao ništa manje nego oni, i na činjenicu da je on zbog vjernosti istini bio patnik, što je bio dokaz da je njihova vladavina bila preuranjena, i zamka umjesto slave. Tada, s trunkom ironije on dodaje,

„Mi (apostoli i vjerni sluge) smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, a vi ste jaki; vi ste čašćeni a mi prezreni.“

     Ovo vam ne pišem da vas zasramim: imam bolji i plementiji cilj — UPOZORITI VAS; jer staza sadašnje časti ne vodi do slave i časti koja će se otkriti; međutim sadašnje patnje i samoodricanja su usku put k slavi, časti, besmrtnosti i sunasljedstvu u kraljevstvu.

    Zato vas molim, oponašajte mene. Trpite, i neka vas se proklinje i progoni sada, kakao bi ste dijelili sa mnom krunu života, koju će mi Gospodin, pravedni Sudac, dati u onaj dan; i ne samo meni, nego i svima onima koji budu željeli njegovo pojavljivanje. (1.Kor.4:10-17; 2.Tim.4:8)

The Pope crowning Charlemagne

   To je postavilo temelj za svjetovno spletkarenje, raskoš i ponos, razmetljivo isticanje i ceremonije u Crkvi, što je bilo osmišljeno kako bi impresioniralo, očaralo i ulilo strahopoštoavanje svijeta, što je onda korak po korak vodilo do velikih tvrdnji Papinstva da kao Božje kraljevstvo na zemlji oni imaju pravo zapovijedati poštovanje i poslušnost njihovim zakonima i službenicima svake vrste, nacije i naroda.

   Pod tom lažnom tvrdnjom (oni su naizgled zaveli sebe isto tako kao i druge) Papinstvo je neko vrijeme stavljalo i micalo krune kraljevima Evrope, i još uvijek se poziva na autoritet kojeg više nije u stanju provesti.

     Tako se obistinilo da su samo nominalni članovi Crkve- koji nisu uistinu bili obraćeni, ne prava pšenica, više imitacija pšenice- daleko nadmašili brojčano prave Kristove učenike. I ti se najviše suprotstavljaju stvarnom žrtvovanju i samoodricanju, ne trpe progonstvo zbog pravednosti (istine), i umjesto toga najviše se drže samo forme pošćenja itd.

   Oni zaista vladaju sa svijetom i nisu u toku sa pripremama za sudjelovanje u pravom kraljevstvu koje će naš Gospodin uspostaviti tijekom svoje druge prisutnosti. 

Dvije Faze Kraljevstva Božjeg

     Premda je istina, kao što je rekao naš Gospodin, da Kraljevstvo ne dolazi-najprije se ne pokazuje- da ga se vidi, u određeno će se vrijeme očitovati svima izvanjskim, vidljivim i nepogrešivim znakovima. Kada bude bilo u potpunosti usostavljeno, Kraljevstvo će se Božje sastojati od dva dijela, od duhovne ili nebeske faze i zemaljske ili ljudske faze.

   Duhovna će faza uvijek biti nevidljiva ljudima, budući da će oni koji ju sačinjavaju biti duhovne, božanske prirode, koju čovjek nije vidio niti može vidjeti (1.Tim.6:16; Ivan 1:18); ipak njegova prisutnost i moć snažno će se očitovati, uglavnom kroz njegove ljudske predstavnike, koji će sačinjavati zemaljsku fazu Kraljevstva Božjeg.

     Veliko djelo pred ovom slavnom pomazanom grupom — Kristom — zahtijeva njihovo uzvišenje do božanske prirode: nijedna druga mimo božanske prirode to može ostvariti. Njihovo djelo ne odnosi se samo na ovaj svijet, nego na sv stvari na nebu i na zemlji — među duhovnim i isto tako i među ljudskim bićima. (Mat.28:18; Kol.1:20; Efež.1:10; Filip.2:10; 1.Kor.6:3)

A spurious passage of Scripture:

* U ovom retku riječi,

„A ostali mrtvaci nisu oživjeli dokle se nije navršilo tisuću godina.“

su sporne. One nisu pronađene u najstarijim i najpouzdanijem Grčkom MSS, Sinajskom, Vatikanskom br. 1209 i 1160, niti u Sirijskom MSS.  

Trebamo imati na umu da mnogi odlomci pronađeni u suvremenim kopijama su dodatci koji zapravo ne pripadaju Bibliji.

Budući da je zapovjeđeno ništa ne dodavati Riječi Božjoj, naša je dužnost odbaciti takve dodatke čim se utvrdi njihov sporni karakter.

Naznačene riječi najverojatnije su se slučajnošću uvukle u tekst u petom stoljeću; jer nijedan MS ranijeg datuma (bilo Grčki ili Sirijski) ne sadrži tu rečenicu. Najverojatnije je to isprva bio samo komentar od čitatelja na margini, opisan njegovog razmišljanja o tekstu, i zatim kopirano u tijelo teksta od nekog naknadnog prepisivača koji nije upio napraviti razliku između teksta i komentara.

Međutim neprihvaćanje ove klauzule nije bitno za „Plan“ kao što je ovdje navedeno; jer ostali mrtvaci — sav svijet — neće živjeti ponovno u punom smislu, u savršenom smislu kako je Adam živio prije nego je sagriješio i došao pod osudu „umrijet ćeš.“

Savršen život bez slabosti i umiranja je jedini smisao u kojem Bog priznaje riječ život. S njegovog je gledišta sav svijet već izgubio život, umire, i može sa sada s pravom biti opisan više kao mrtav nego živ. (2.Kor.5:14; Mat.8:22)

Riječ uskrsnuće (gr., anastasis) označava podizanje. Kad se odnosi na čovjeka, označava ustajanje čovjeka u stanje s kojeg je pao, do punog savršenstva ljudstva — stvar izgubljena preko Adama.

Savršenstvo od kojeg je naša ljudska rasa pala je savršenstvo ka kojemu će posutpno ustati, tijekom Milenijskog doba obnove ili uskrsnuća (podizanja).

Milenijsko doba nije samo doba ispita, nego i također doba blagoslova, i kroz uskrsnuće ili obnovu u život sve ono što je bilo izgubljeno bit će obnovljeno svima koji će tada znati i imati priliku rado poslušati.

Proces uskrsnuća biti će postepen, zahtijevajući cijelo doba za svoje ostvarenje; premda samo buđenje u život i svjesnost, kakve danas uživamo, će naravno biti trenutno djelo. Prema tome dok se ne navrši tisuću godina ljudska rasa neće u potpunosti postići mjeru života izgubljenu u Adamu.

I s obzirom da bilo što, što je manje od savršenog života je stanje djelomične smrti, slijedi da iako gornje riječi nisu dio nadahnutog izvještaja, bilo bi striktno istina reći da ostali mrtvaci neće oživjeti (neće se vratiti u izgubljenu puninu života) sve dok tisuću godina obnove i blagoslova ne bude potpuno.
 

What does "resurrection"
mean?

"Marvel not at this: for the hour
is coming, in the which all that are
in the graves shall hear his voice, and shall come forth;

"They that have done good, unto the resurrection
of life; and they that have done
evil unto the resurrection
of judgment (Greek
"krisis")."
John 5:28,29

The kingdom work of Jesus
and the Church

Who are the "Ancient Worthies"?

Abraham

    Rad zemaljske faze kraljevstva Božjeg bit će ograničen na ovaj svijet i na čovječanstvo. I oni koji su tako visoko počašćeni da imaju udjela u njemu bit će najviše uzvišeni i počašćeni od Boga među ljudima. Oni su klasa na koju se ukazuje u poglavlju 7 (A145), čiji sudnji dan je bio prije Evanđeoskog doba.

     Budući da im se sudilo i utvrdilo se da su bili vjerni, prilikom buđenja u život neće ustati na sud ponovno, nego će odmah primiti nagradu za svoju vjernost- trenutno uskrsnuće u ljudsko savršenstvo. (Drugi osim njih i duhovne klase biti će postepeno podizani do savršenstva tijekom tog Milenijskog doba.) Tako će ta klasa biti odmah spremna za veliko djelo pred njima kao ljudska sredstva s kojima će se Krist služiti u obnavljanju i blagoslivljanju ostatka čovječanstva.

     Kao što je duhovna priroda neophodna za ostvarenje djela Kristovog, tako je i savršena ljudska priroda prikladn za buduće ostvarenje djela koje se treba napraviti među ljudima. Dok im budu služili ljudi će ih vidjeti, dok će slava njihove savršenosti biti stalan primjer i poticaj drugim ljudima da nastoje postići isto savršenstvo. Da će ti Drevni dostojnici biti u vidljivoj fazi Kraljevstva i da će ih čovječanstvo moći vidjeti u potpunosti je potvrđeno Isusovim riječima nevjerujućim židovima koji su ga odbacili. On je rekao,

„Vidjet ćete Abrahama, Izaka i Jakova i sve druge proroke u kraljevstvu Božjem.“  

     Ono što bi trebalo naglasiti je da Učitelj nije spomenuo da će on i drugi apostoli biti vidljivi s Abrahamom. U stvari, čovjek će vidjeti i družiti se s zemaljskom fazom kraljevstva, ali ne sa duhovnom; i neki će nema sumnje biti bolno uznemireni kada shvate da su odbacili tako veliku čast.

Moses

     To će djelo zahtijevati uspostavu savršene vladavine među ljudima, sa savršenim ljudima na upravljačkim položajima, kako bi mogli na ispravan način uredovati stanjem stvari. Zahtijevat će imenovanje odgovarajućih obrazovnih sadržaja svake vrste, isto tako kao i filantropskih mjera različitih vrsta.

      To plemenito djelo podizanja ljudske rase sigurnim i odmjerenim koracima (pod vodstvom nevidljivih duhovnih članova istog kraljevstva) je velika čast koju su dobili Drevni dostojnici, i za koje će oni uskoro doći u potpunosti spremni nakon konačnog kolapsa kraljevstava ovog svijeta i vezivanja Sotone, njihovog vladara. Kao božanski počašćeni predstavnici nebeskog kraljevstva, oni će uskoro primiti čast i suradnju svih ljudi.

     I kada, na kraju tisuću godina, veliko djelo obnove bude dovršeno po Kristu, (u velikoj mjeri posredstvom tih plemenitih ljudskih suradnika); kada cijela ljudska rasa (osim nepopravljivih- Mat.25:46; Otkr.20:9) bude stajala priznatom, bez mrlje, bore, ili bilo čega takvog, u Jehovinoj prisutnosti, ti koji su bili sredstvo u tom djelu svijetlit će među svojim bližnjima i pred Bog, i Kristom i anđelima, „poput zvijezda dovijeka, u svu vječnost.“ (Dan.12:3)  

    Njihovo djelo i trud ljubavi nikada neće biti zaborvljeno od njihovih zahvalnih bližnjih. Oni će biti držani u vječnom sjećanju. (Ps.112:6)

    Slava nebeska isto tako kao i zemaljska bit će položene kad nogu Kristovih. Ljudski um može otprilike procjeniti, ali ne može jasno pojmiti, slavu koja će biti otkrivena u Kristu kroz bezbrojna doba vječnosti. (Rim.8:18; Efež.2:7-12)

„U tebi i tvom potomstvu blagoslovit će se svi narodi na zemlji.“

„Tvog će potomstva biti kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj.“

— zemaljsko i nebesko potomstvo, Božje sredstvo za blagoslivljanje svijeta. Bog je od samog početka namjeravao i jasno vidio obje faze obećanja, međutim Abraham je vidio samo zemaljsku.

    I premda je Bog izabrao iz prirodnog potomstva vrh duhovne klase (apostoli i drugi) i ponudio glavni blagoslov, duhovni, svima iz te nacije koji budu živjeli u određeno vrijeme, nebeski poziv, to je bilo nešto što je nadmašilo ono što je Abraham ikada vidio u savezu — milost na milost.

    Ovaj korijen-savez nosi te dvije različite vrste grana, od kojih će svaka prilikom uskrsnuća donijeti svoju različitu vrstu savršenog ploda- ljudsku i duhovnu klasu u kraljevskoj moći.

   U razvoju prvo je bilo prirodno (zemaljsko), nakon toga nebeski vladari; ali glede veličanstvenosti položaja i vremena ustanovljenja, prvo će biti duhovno, nakon toga tjelesno; i tako će prvi biti posljednji a posljednji prvi. (Mat.19:30; Luka 16:16)

This gate is traditionally
the location
where Stephen
was stoned
while giving his
sermon of  Acts 7.

„Podigni, molim te, oči svoje i s mjesta na kojem stojiš pogledaj na sjever, jug, istok i zapad, jer svu zemlju koju gledaš dat ću tebi i potomstvu tvojemu u trajan posjed! Učinit ću da potomstva tvojega bude kao praha na zemlji, i bude li tko mogao izbrojiti prah zemaljski, moći će izbrojiti i potomstvo tvoje. Ustani, prođi zemlju uzduž i poprijeko, jer tebi ću je dati!“ (1.Moj.13:14-17)

     Stjepan pokazuje da to obećanje tek treba biti ispunjeno; jer on izjavljuje da Bog nije Abrahamu, „nije dao naljedstva u njoj, niti jedne stope.“

Stephen’s Gate — On the east side of Jerusalem is Stephen’s Gate, also called "The Lion’s Gate" because of the carvings of lions in the stones above.

Tombs of Abraham, Isaac and Jacob
in Hebron

     On je rekao o njima:

Svi su oni umrli u vjeri, da nisu primili ono što im je bilo obećano, jer je Bog nama (Kristu) namjenio nešto bolje, da oni ne budu bez nas učinjeni savršenima.(Hebr.11:13,39,40)

    Tako je opet pokazano da je Otkupitelj i Obnovitelj duhovan, odustavši od ljudske prirode i žrtvovavši je za sve, i da od te duhovne klase kada bude bila visoko uzvišena moraju proisteći svi blagoslovi, tko god primio tu čast da bude sredstvo za ostvarenje toga. (Rim.12:1; Gal.3:29)

     I u proročkim i u apostolskim zapisima našli smo izjave koje jasno ukazuju da će u vremenima obnove Izrael kao nacija biti među prvim narodima koji će doći u sklad sa novim poretkom; da će zemaljski Jeruzalem biti ponovno izgrađen na starim ruševinama, i da će im biti obnovljen oblik vladavine kakvog su imali u početku pod kneževima i sucima. (Iza.1:26; Ps.45:16; Jer.30:18)

     I što bi bilo mnogo razumnije očekivati od toga da se Izrael bude prvi radovao prepoznavanju proroka i patrijarha? i da ih je njihova upoznatost sa i duga stega pod zakonom pripremila za prilagodljivost i poslušnost pod upravom kraljevstva? I premda će Izrael biti prvi među narodima priznat i blagoslovljen, i o Izraelu je također napisano, „Gospodin će najprije spasiti šatore Judine.“

Israel's promises
will be fulfilled
in Messiah's
earthly kingdom.

     Međutim i kad bi bilo jasno pokazano da su neki od civiliziranih nacija potomci izgubljenih plemena, to im ne bi davalo nikakvu prednost pod „nebeskim pozivom“, koji nakon njihovog odbacivanja kao nacije, ne pravi razlike između Židova i Grka, slobodnjaka i roba. Ukoliko bi takav dokaz ikada postao jasan, (koji to još nije) to bi bilo u savršenom skladu sa proročanstvima i obećanjima koja se odnose na tu naciju i još čekaju ispunjenje u i ispod zemaljske faze kraljevstva.

     Prirodna povezanost, isto tako kao i još uvijek preživjela mjera pouzdanja u dugo neispunjena obećanja, i sve njihove prirodne predrasude, biti će povoljno za njihovo opće i brzo prihvaćanje novih vladara; dok će njihove navike mjerljive poslušnosti zakonu također biti povoljne za njihovo brzo usklađivanje sa načelima nove vladavine.

The Law will
go forth from Zion,
and the Word
of the Lord
from Jerusalem.

     Isprva će se sasatojati samo od duhovne klase, Kristove nevjeste, koji će kako je to Ivan vidio postupno silaziti na zemlju; to jest ono će postupno dolaziti u moći kako se sadašnja carstva budu raspadala na komadiće, tijekom dana Gospodinovog. U određeno će vrijeme međutim, biti uspostavljena zemaljska faza tog grada ili vladavine, dio ili članovi kojega će biti drevni dostojnici.

     Neće biti dva grada (vladavine), nego jedan grad, jedna nebeska vladavina, ona na koju je Abraham gledao, „grad s pravim temeljima“— vladavina ustanovljena u pravednosti, utemeljena na sigurnom temelju pravednosti Krista Otkupitelja, koji je dao vrijednost čovjekove otkupnine, i čvrstini božanske pravde, koja više ne može osuditi otkupljene nego što ih je ranije mogla ispričati krivima. (Rim.8:31-34; 1.Kor.3:11)

* Sljedeće riječi su izostavljene iz ovog retka prema najautentičnijim drevnim manuskriptima, naime, „i narodi spašenih“ isto „i čast.“ Kasnije riječi također nedostaju iz retka 26.

     Nitko ne može biti poistovjećen sa tim gradom (kraljevstvom) a tko nije bio potpuno ispitan, i nitko tko bi radio ili ljubio raditi, prijevaru i nepravednost; samo oni koje će Janje zapisati kao dostojne vječnog života, i kojima će on reći,

„Dođite blagoslovljeni moga Oca, naslijedite kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka.“

Out of Zion Shall
Go Forth the Law
and the Word of the LORD
from Jerusalem

     Trebalo bi imati na umu da premda će nesumnjivo doslovni grad Jeruzalem biti ponovno izgrađen, i premda će najvjerojatnije postati glavnim gradom svijeta, ipak mnoga proročanstva koja spominju Jeruzalem i njegovu buduću slavu, pod tim kao simbolom odnose se na Kraljevstvo Božje koje će biti uspostavljeno u velikoj raskoši.

Samaria
"...plant them
upon their land..."

   U jednom su pogledu predodžba cijelog svijeta čovječanstva, i njihov Savez Zakona, poslušnosti i života, bio je predodžba Novog Saveza koji će biti sklopljen sa svijetom tijekom Milenijskog i budućih doba.

   Krv pomirenja pod njihovim predodžbenim savezom, i svećenstvo koje ju je primjenilo na tu naciju, predočavali su krv Novog Saveza i Kraljevsko Svećenstvo, koje će tijekom Milenija primjenjivati njegova očišćenja i blagoslove na cijeli svijet.

     Prilikom njegovg provg dolaska samo je doveo ostatak k njemu, a prilikom drugog dolaska dovest će ih kao cijeli narod, i kao narod oni će biti prvine među narodima. U konačnici svaki blagoslov obećan Izraelu, osim onih koji se odnose na izabrane klase, imat će, ne samo svoje stvarno ispunjenje na tom narodu, nego također i ispunjenje na svim narodima na zemlji u protuslici. Pod tom vladavinom,

„Bog će uzvratiti svakomu po djelima njegovim, slava, čast, i mir svakomu koji čini dobro, i Židovu — ponajprije, i Grku. Ta u Boga nema pristranosti.“ (Rim.2:6,10,11)

   Ovdje Pavao ne ukazuje na sve Izraelske naraštaje, od Abrahama pa nadalje, nego na one naraštaje koji su živjeli u vrijeme prvog dolaska, i njegove se riječi budu primjenivale na sve njihove naraštaje koji budu živjeli tijekom Evanđeoskog doba, doba u kojem je bila ponuđena posebna milost — nebeski poziv za božansku prirodu, i sunasljedništvo sa Isusom. Izrael je kao narod propustio prepoznati i osvojiti tu prednost.

   I premda je Bog pohodio Neznabošce i pozvao mnoge od njih putem Evanđelja, i oni su poput tjelesnog Izraela propustili osvojiti nebesku nagradu. Međutim jedna klasa, ostatak, malo stado od svih pozvanih, poslušalo je poziv i kroz poslušnost i samo požrtvovnost potv rdilo svoj izbor i poziv.

     Premda je kroz odbacivanje Mesije, Izrael izgubio ovu posebnu milost, ipak Pavao pokazuje da to ne dokazuje da su oni u potpunosti odsječeni od milosti; jer oni su i dalje imali istu prednost da budu pricijepljeni na Krista i duhovne milosti koje je ostatak čovječanstva uživao, ako ju tijekom vremena kada je poziv bio upućen prihvate s vjerom; jer Pavle trvdi da je Bog u stanju pricijepiti ih ponovno kao što je pricijepio divlje grane a što je i bio spreman ukoliko ne ustraju u nevjeri. (Rim.11:23,24)

"Whereof the law was our school master to bring us unto Christ, that we might be justified to Christ." Galatians 3:24

     Međutim Pavao tvrdi da premda je Izrael izgubio glavni blagoslov, „kojeg je tražio,“ glavno mjesto u Božjem Kraljevstvu, ipak ostaje da se velika obećanja data tom narodu imaju tek ispuniti; jer on rezonira da Božji darovi, pozivi i savezi ne mogu ostati neispunjeni.  

Israel was temporarily
cast off from
God’s favor.

   Pavle nadalje pokazuje da su Božja saveznička obećanja koja je dao Izraelu bila takva da su ostala otvorena i neodređena bilo da će kao narod biti nebesko ili zemaljsko potomstvo — bilo da će ili ne naslijediti i ispuniti višu ili nižu službu spomenute u tim obećanjima.

   Bog je držao tajnom uzvišeni duhovni blagoslov sve do određenog vremena, i obećanja koja im je dao spominjala su samo zemaljske milosti, premda ih je favorizirao ponudivši im prvima duhovni blagoslov isto tako, pa im je tako ponudio puno više nego što im je ikad obećao. Jednom riječju, nebeska su obećanja bila skrivena u zemaljskima.

   Ta obećanja, kaže Pavao, ne mogu propasti, i nudeći skrivenu naklonost najprije, i Izraelovo slijepo odbacivanje istih, ni na koji način ne poništava drugo obilježje obećanja.

   Stoga on izjavljuje da premda je Izrael kao narod odbačen od milosti tijekom vremena kada je i iz Židova i Neznabožaca bila odabirana Kristova Nevjesta, ipak doći će vrijeme kada će Osloboditelj (Krist, glava i tijelo) biti potpun, i kada će se božanska naklonost vratiti tjelesnom Izraelu, i slavni će Osloboditelj odvratiti bezbožnost od Jakova*, i tako će sav Izrael biti spašen (oporavljen u naklonost) kao što je napisao prorok. Ovo su Apostolove riječi:

„Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove, da sami sebe smatrate mudrima, jer sljepoća pade na jedan dio Izraela, dok ne uđu neznabošci u punom broju (dok buni broj iz neznabožaca ne bude bio izabran i upotpunujen). I tako će se spasiti sav Izrael, kao što je pisano:

„Doći će od Siona Spasitelj (Krist, glava i tijelo) i odvratit će bezbožnost od Jakova. I ovo im je od mene zavjet, kad oduzmem njihove grijehe.“

Po evanđelju dakle neprijatelji su zbog vas; a po izboru (još uvijek) ljubimci zbog otaca. Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv. Jer kao što ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosrđe zbog njihove nepokornosti. Tako se i ovi sad ne pokoriše zbog vašega pomilovanja, da i oni postignu milosrđe.

Jer je Bog zatvorio sve u nepokornost, da se smiluje svima (Usporedi Rim.5:17-19). O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!“ (Rim.11:25-33)

*Duhovni Izrael nikada nije bio nazvan „Jakov“

Nasljednici Kraljevstva

„Tko se smije popeti na goru (doslovno planinu, simbol kraljevstva) Gospodnju, tko stajati na svetom mjestu (hramu) njegovu? U koga su nedužne ruke i čisto srce.“ (Ps.24:3,4)

     Grad Jeruzalem bio je izgrađen na vrhu gore — duplom vrhu; jer je bio razdvojen Tiropoenskom dolinom u dva dijela. Ipak je bio jedan grad, okružen s jednim zidom, s mostovima koji su spajali dvije podjele. Na jednom od tih gorskih vrhova bio je sagrađen Hram.

     Ovo se može shvatiti kao simbol jedinstva kraljevskih i svećeničkih osobina proslavljene Crkve; ili jedno Kraljevstvo Božje sa svoje dvije faze — duhovni hram, ne zemaljskog porijekla, nego nove, nebeske ili duhovne prirode (Hebr.9:11) odvojeni od, ali i pak ujedinjeni sa zemaljskom fazom.

   David pokazuje da čistoća života i iskrenost srca su neophodni da bi bilo tko postigao bilo koju od te dvije časti. One koji bi trebali biti dio kraljevskog svećenstva potiče se na čistoću, kao što je prvosvećenik našeg reda čist, da bi ih se smatralo dostojnima sunasljedništva s njim.

   Onaj koji iam tu nadu usebi čisti se, kao što je i on čist. To je, kao što je već navedeno, čistoća namjere, koja nam je uračunata kao apsolutna ili stvarna čistoća, Kristova pripisana čistoća koja nadomješta naše neizbježne nedostatke, i nadoknađuje naše neizbježne slabosti, dok hodimo po duhu a ne po tijelu.

   Slično je bilo i sa vjernima Evanđeoskog doba; i tako će biti sa svima u Milenijskom dobu, kada će Božji duh, duh istine, biti izliven na svako tijelo. Pobjednici tog doba će se također trebati zalagati za čistoću srca i života, da bi imali pravo u skladu s Božjim uređenjem ući u grad — kraljevstvo pripremljeno za njih od postanka svijeta — obnovljenu prvobitnu vlast.

The iron rule
will grant no liberty
to do wrong.

Vladavina željeznom rukom

     Mnogi pogrešno pretpostavljaju da će prilikom inauguracije Kristovog Milenijskog kraljevstva svi biti zadovoljni sa njegovim vladanjem. Ali nije tako. Njegovi će propisi biti daleko zahtijevniji od ijedne prethodne vladavine, i slobode ljudi bit će ograničene do te mjere da će to zaista biti bolno onima koji sada prosvjeduju za povećanje slobode.

     Sloboda prevariti nekoga, lažno ga prikazati, nasamariti i varati druge, u potpunosti će biti odsječena. Sloboda zlouporabe sebe ili drugih u hranu ili u piću, ili na bilo koji način iskvariti dobre manire, biti će u potpunosti zanijekana svima. Sloboda ili dozvola da se čini zlo bilo koje vrste neće biti odobrena nikome.

    Jedina sloboda koja će biti data svima biti će prava i slavna sloboda sinova Božjih — sloboda da se čini dobro sebi i drugima na bilo koji način; međutim neće biti dopušteno ništa što bi nanosilo štetu ili ozljedu u cijelom tom Svetom Kraljevstvu. (Iza.11:9; Rim.8:21)  

     Mnogi će posljedično osjećati da je ta vladavina ozbiljna, ona će prekinuti sve njihove prijašnje navike i običaje, i isto tako će razbiti sve sadašnje institucije utemeljene na tim lažnim navikama, i lažnim idejama o slobodi. Zbog svoje čvrstoće i jakosti simbolički je nazvana željeznom vladavinom —

„I vladat će nad [A303] njima željeznim štapom.“

     (Usporedi Otkr.2:26,27; Ps.2:8-12 i 49:14) Tada će biti ispunjena izjava,

„I uzet ću pravdu za mjeru, a pravednost za visak, i tuča (pravedni sud) će pomesti utočište laži, a vode (istina) će preplaviti skrovište“, i svaka skrivena stvar bit će otkrivena. (Iza.28:17; Mat.10:26)

     Sadašnji život udovoljavanja samima sebi i zadovoljstva prirodno će zahtijevati i primiti mnoge i ozbiljne udarce pod tom vladavinom, prije nego takvi nauče pouke tog kraljevstva — jednakost, pravda, pravednost. (Ps.89:32; Lk.12:47,48) Pouka o toj temi najprije će doći sada živućoj generaciji. i to uskoro. (Jak.5)

„Pravednost uzdiže narod, a da je grijeh poruga bilo kome.“

    Oni će naučiti da su na koncu Božji planovi i zakoni najbolji za sve koji su u pitanju, i na kraju će naučiti ljubiti pravednost i mrziti bezakonje. (Ps.45:7; Hebr.1:9) Svi oni koji se pod tom vlašću ne nauče ljubiti ono što je ispravno smatrat će se nedostojnima trajnog života i bit će uklonjeni između naroda. (Djela 3:23; Otkr.20:9; Ps.11:5-7)

"And when all things shall be subdued unto him, then shall the Son also himself be subject unto him that put all things under him,
that God may be all in all."
I Corinthians 15:25,28

Vječno Kraljevstvo

„I Jehova će biti kralj nad svom zemljom, u taj dan.“ (Zah.14:9)

    Kraljevstvo koje će Jehova uspostaviti u rukama Krista tijekom Milenija bit će Jehovino Kraljevstvo, ali će biti pod izravnom upravom Krista, kao njegovog predstavnika, u mnogome na isti način kao što je bio odnos južnih Država nakon pobune s vladom Sjedinjenih Država.

     Južnim državama neko vrijeme nije bilo dopušteno da vladaju sobom birajući svoje vlastite službenike, dok se ne usklade sa Ustavnim zakonima Unije; međutim bili su postavljeni upravitelji koji su imali ogroman autoritet, da upravljaju u svrhu rekonstruiranja tih državnih vlada i dovođenjem istih u potpuni sklad sa centralnom vladom.

     Tako je i Kristova posebna vladavina nad zemaljskim stvarima na određeno vrijeme i s posebnom svrhom, i završit će s otvarenjem tog nauma. Čovjek je kroz pobunu, izgubio svoja od Boga dobivena prava, — međuostalim, samovladavinu u skladu s Jehovinim zakonima. Bog, kroz Krista, otkupljuje sva ta prava i osigurava pravo čovjeku ne samo da se osobno vrati u prvobitno stanje, nego da se također vrati u svoju prijašnju službu kao kralja zemlje.

     Međutim da bi vratio čovjeka natrag, kako je Bog osmislio, na način koji će biti najprikladniji da utisne pouku sadašnjeg iskustva — naime zahitjevajući od njega da se napreže prema vlastitom oporavku — zahtijevat će jaku, savršenu vladavinu. Ta čast da dovrši čovjekov oporavak, pravo koje si je osigurao smrću, prenešena je na Krista; i „on treba kraljevati sve dok Bog ne položi sve neprijatelje pod noge njegove.“ — sve dok se ne istrijebe svi koji ga ne priznaju, ne iskazuju mu čast i nisu mu poslušni.

     Tada, nakon što dovrši svoj zadatak glede rekonstrukcije i obnove čovječanstva, on će predati kraljevstvo Bogu, Ocu, i čovječanstvo će tada stajati izravno pred Jehovom — posredovanje čovjeka Krista Isusa dovršilo je u potpunosti veličanstveno djelo pomirenja. (1.Kor.15:25-28)

   Puno slovo tog savršenog zakona osudilo bi ih odmah na smrt. (2.Kor.3:6) Naša prihvatljivost Bogu je sada moguća jedino kroz Kristovu otkupninu.

    Međutim, kada Krist preda kraljevstvo Ocu, postavit će ih besprijekorne pred njega, prikladne i u stanju da uživaju vječne blagoslove pod Jehovinim savršenim zakonom. Sva će strepnja tada proći, i Jehova i njegova obnovljena stvorenja bit će u savršenom skladu kao i na početku.

„Tada će kralj reći onima sebi zdesna (onima koji su tijekom milenijske vladavine postigli položaj naklonosti kroz sklad i poslušnost), Dođite, blagoslovljeni Oca mojega (koje je Otac želio tako blagosloviti), Baštinite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“

     Ne, Krist je zauvijek povezan sa božanskom slavom i moći s desna Jehovine naklonosti; i njegova će nevjesta i sunsaljednici zauvijek imati udijela u njegovoj rastućoj slavi. Kakva veličanstvena djela u drugim svjetovima očekuju moć ovog visoko uzvišenog zastupnika Jehovinog, mi sada ne možemo nagađati, osim da sugeriramo beskonačnost i aktivnost božanske moći, i bezgraničnost svemira.

„Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemji.“

     Za tim je cijelo stvorenje u neznanju dugo uzdisalo i čekalo — čekajući objavljivanje sinova Božjih, kraljevstva koje će satrti sve zlo i blagosloviti i izliječiti sve narode. (Rim.8:19; 16:20)