Man was created in God's image.

"Male and female created He them."

„I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji — i svim gmizavcima što puze po zemlji!

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

„I blagoslovi ih Bog i reče im:

„Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“

Dominion of Earth was given to Adam.

     Tako je vlast nad zemljom bila stavljena u ruke ljudske rase predstavljene u prvom čovjeku Adamu, koji je bio savršen, i stoga u potpunosti osposobljen da bude gospodar, vladar i kralj zemlje. Ovaj zadatak da se množi, i napuni zemlju i podloži si ju nije bio dat samo Adamu, nego cijelom čovječanstvu: „I sebi je podložite!“ Da je ljudska rasa ostala savršenom i bezgrešnom, nikada ne bi izgubili ovu vlast.

Slavery
is not God's design
for men.

   Da je ljudska rasa ostala savršenom i provodila Stvoriteljevu prvobitnu zamisao, kako bi brojčano rasli tako bi postalo neophodno da se međusobno savjetuju, i da sistematiziraju svoje napore i da osmisle načine i sredstva za pravednu i mudru raspodjelu zajedničkih blagoslova.

   I kako bi s prolaskom vremena postalo nemoguće, zbog njihovog ogromnog broja da se sastaju i savjetuju, bilo bi neophodno za različite grupe ljudi izabrati neke iz njihovih redova, da ih predstavljaju, da izražavaju njihove zajedničke osjećaje, i da djeluju za njih. I kada bi svi ljudi bili savršeni, mentalno, fizički i moralno; i kada bi svi iznimno voljeli Boga i njegove uredbe, i svog bližnjeg kao sebe, u takvom uređenju ne bi bilo trenja.

Love fulfills
God's law.

„Ljubav je ispunjenje zakona.“
„Ljubi Jehovu Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim… Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.“
(Rim.13:10; Mat.22:37-40)

„Učinio si ga malo manjim od onih što su Bogu slični, slavom i krasotom tada si ga okrunio. Dao si mu da vlada nad djelima ruku tvojih.“ (Ps.8:5,6)

     Ova vlast data čovječanstvu u osobi Adama bila je prva uspostava Božjeg Kraljevstva na zemlji. Čovjek je tada provodio tu vlast kao Božji predstavnik. Međutim čovjek je svojom neposlušnošću Vrhovnom Vladaru izgubio ne samo svoj život, nego i sva svoja prava i prednosti kao vladar koji je predstavljao Boga na zemlji. Kao pobunjenik bio je svrgnut i osuđen na smrt.

   Božje Kraljevstvo je tada brzo nestalo sa zemlje, i od tada više nije bilo uspostavljeno, osim na kratko vrijeme, na predodžben način u Izraelu. Premda je u Edenu čovjek izgubio svoje pravo na život i vlast nijedno mu nije bilo oduzeto odjednom; i dok se osuđeni život nastavio čovjeku je bilo dopušteno da provodi vlast nad zemljom prema svojoj sposobnosti i vlastitim idejama, sve do od Boga određenog vremena kad će onaj koji ima pravo preuzeti vlast koju je kupio.

     Budući da on nije kupio čovjeka da ga drži za svog roba, nego da ga obnovi u prvobitno stanje, tako je i sa vlašću nad zemljom: on ju je kupio kao i sve druge čovjekove prvobitne blagoslove, u svrhu da ih obnovi kada čovjek opet bude bio u stanju ostvarivati ih u skladu s voljom Božjom. Stoga Mesijina vladavina na zemlji neće trajati zauvijek.

   Ona će se nastaviti sve dotle dok sa svojom željeznom palicom ne uguši svu pobunu i neposlušnost, i obnovi palu rasu u prvobitno savršenstvo, kada će oni biti u potpunosti sposobni da ispravno provode vlast nad zemljom kako je to prvobitno zamišljeno. Kada to bude bilo obnovljeno, na zemlji će opet biti Božje Kraljevstvo, pod čovjekom kao od Boga imenovanim predstavnikom.

Israel was typical
of the promised
kingdom.

     To je jasno izraženo i u 2.Ljet.13:8 i 1.Ljet.29:23, gdje je Izrael nazvan „kraljevstvom Gospodnjim“ i gdje je rečeno da je Salamun „sjeo na prijestolje Jehovino umjesto Davida oca svojega“, koji je sjedio na tom istom prijestolju i provodio vlast četrdeset godina ranije, nakon Šaula, prvog kralja.

Since A.D. 70 Israel has been scattered
among all nations.

   U ispunjenju ovog proročanstva kralj Babilonski došao je protiv Izraela, uzeo zarobljenike i uklonio njihovog kralja. Premda je njihovo nacionalno postojanje bilo obnovljeno preko Kira Perzijanca, oni su dalje bili podanici i plaćali danak uzastopnim carstvima MedoPerzije, Grčke, i Rima, sve do konačnog uništenja njihove nacije, 70 n.e. od kada su bili raspršeni među sve narode.

The Arch of Titus, Rome, Italy

         The Arch of Titus, on which the Jewish     menorah taken from the Temple in Jerusalem is depicted, commemorates Titus’ capture of     Jerusalem in 70 A.D.

     Stoga, zaključujemo, da su sva druga kraljevstva koja su na vlasti sve do ponovne uspostave Božjeg Kraljevstva označena kao „kraljevstva ovog svijeta“ pod „vladarem ovog svijeta“; pa stoga svaka njihova tvrdnja da su kraljevstva Božja je sporna.

    Ovo Kraljevstvo Božje nije bilo uspostavljeno prilikom prvog dolaska Krista. (Lk.19:12)  

Fallen man
has proven
his inability
to govern himself.

   Ovaj vremenski međuperiod između uklanjanja Božjeg žezla i vladavine i obnove iste u još većoj moći i slavi u Kristu, u Bibliji se naziva „vremena Neznabožaca.“ I ta „vremena“ ili godine, tijekom kojih je „kraljevstvima ovog svijeta“ dozvoljeno vladati, određena su i ograničena i vrijeme za ponovnu uspostavu Božjeg Kraljevstva pod Mesijom jednako je određeno i označeno u Bibliji.

     Od tada je Bog izabirao iz svijeta one koje će se smatrati dostojnima da vladaju s Kristom kao sunasljednici njegovog prijestolja. Krist neće preuzeti to Kraljevstvo sve do svog drugog dolaska u sili i slavi da vlada kao Gospodar sviju.

     Premda su te Neznabožačke vladavine bile zle, bile su dopuštene ili „određene od Boga“ sa mudrim razlogom. (Rim.13:1) Njihova nesavršenost i loše upravljanje dio su opće pouke o nevjerojatnoj grešnosti grijeha i dokazuju nesposobnost palog čovjeka da upravlja sa sobom pa čak i na vlastito zadovoljstvo.  

    Bog ih je dopustio da uglavnom ispunjavaju svoju svrhu sve dok su to u mogućnosti, preokrečući ih samo onda kada su bili u koliziji sa njegovim planovima. On je stvari osmislio tako da sve na koncu radi za dobro, i da se na koncu čak i „gnjev ljudski obraća u slavu njemu.“ Ostatak koji ne bi bio na dobro, ne bi služio svrsi ili davao neku pouku, on ograničava. (Ps.76:10)

     Sotona je stalno koristio ljudske slabosti, praveći od dobroga zlo, i od zla dobro, krivo prikazujući Božju osobnost i planove i zasljepljujući ljude u odnosu na istinu. Radeći tako u srcima djece neposlušnosti (Efež.2:2), žive ih je zarobio da vrše njegovu volju i učinio se kako ga je naš Gospodin i njegovi apostoli nazvao- vladarem ovog svijeta. (Ivan 14:30; 12:31)

     On nije zakoniti vladar ovog svijeta, nego je uzurpator; kroz prijevaru i obmanu i kontrolu palog čovjeka. Zato što je uzurpator biti će po kratkom postupku svrgnut. Da sa pravom nosti titulu vladara ovog svijeta, ne bi tako prošao.

    Zato što je posjedovao takvu moć Sotona je mogao ponuditi našem Gospodinu da postane vidljivi suveren zemlje pod njegovom upravom. (Mat.4:9) Kada isteknu Vremena Neznabožaca obje faze sadašnje vlasti bit će prekinute: Sotona će biti svezan a kraljevstva ovog svijeta svrgnuta.

     Kako njegova djeca ne bi bila u tami glede njegovog dopuštanja sadašnjih zlih vladavina i glede njegove konačne zamisli da ostvari bolju vladavinu kada ova kraljevstva, pod njegovom providnošću ispune svrhu zbog koje su bila dopuštena, Bog nam je dao, preko svojih proroka nekoliko veličanstvenih panoramskih pogleda na „kraljevstva ovog svijeta“, svaki puta pokazujući za naše ohrabrenje, njihovo svrgavanje sa uspostavom njegovog pravednog i vječnog kraljevstva pod Mesijom, Knezom Mira.

Daniel's Four Universal Kingdoms

     Dok sada budemo bacili pogled na ta proročanska viđenja, sjetimo se da su ona počela sa Babilonom u vrijeme kada je bilo svrgnuto kraljevstvo Izraelovo, Gospodinovo predodžbeno kraljevstvo.

Nebukadnezarova Vizija
Zemaljskih Vladavina

     Među tim stvarima „koje su nama za pouku napisane“ da bi smo mi kojima je zapovjeđeno da budemo podložni sadašnjim vlastima, mogli kroz ustrajnost i utjehu iz Pisama imati nadu, (Rim.15:4; 13:1) je i Nebukadnezarov san i njegovo tumačenje kroz Proroka. (Dan.2:31-45)

  Danijel je objasnio san, rekavši:

Nebuchadnezzar’s Prophetic Dream of the 
Four Universal Empires

Gold Head =  Babylon Silver Arms & Breast =  Medo-     Persia Brass Belly & Thighs =  Greece Iron Legs =  Rome Stone = God's Kingdom

Four Universal Empires

     Student povijesti može lako ući u trag, među mnogo manjim zemaljskim carstvima koja su ustala, četirima gornjima koja je opisao Danijel. Njih se naziva UNIVERZALNIM CARSTVIMA,- Babilon, prvo, glava od zlata (redak 38); Medoperzija, osvajač Babilona, drugo, prsa od srebra; Grčka, osvajač Medoperzije, treće, trbuh od bakra; i Rim, četvrto, jako kraljevstvo, noge od željeza i stopala dijelom od željeza dijelom od gline.

     Tri ova carstva su prošla, i četvrto, Rimsko, koje je zadržalo univerzalni utjecaj, u vrijeme rođenja našeg Gospodina, kao što čitamo,

„U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.“ (Lk.2:1)

     Željezno Carstvo, Rim, bilo je daleko najjače, i trajalo je duže od svojih prethodnika. U stvari, Rimsko carstvo još uvijek traje, predstavljeno nacijama Evrope. Ova podjela je prikazana sa deset prstiju na stopalima lika. Glina pomiješana sa željezom u stopalima predstavlja mješavinu crkve i države. Ova se mješavina u Bibliji naziva „Babilon“ — zbrka.

     Kao što ćemo sada vidjeti, kamen je simbol pravog Božjeg kraljevstva, a Babilon je postavljen kao zamjena ili imitacija kamena — glina — koja se ujedinila sa rascjepkanim ostatcima (željeza) Rimskog carstva. Ovaj mješoviti sistem — crkva i država — Crkva, nominalno vjenčana sa Kraljevstvima ovog svijeta, kojeg Gospodin naziva Babilon, zbrka, usudi se nazivati Kristovim kraljevstvom na zemlji. Danijel objašnjava:

„A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, (spoj crkve i svijeta — Babilon) ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.“

Oni se nemogu skroz sjediniti.

„U vrijeme ovih kraljeva (kraljevstava predstavljenih sa deset prstiju, tzv. kršćanskih kraljevstava) Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva onakraljevstva, a samo će stajati dovijeka.“ (Dan.2:43,44)

     Danijel ovdje ne navodi vrijeme za kraj ovih Neznabožačkih vladavina: koje nalazimo na drugom mjestu; ali svaka prorečena okolnost ukazuje da je danas kraj blizu, na samim vratima. Papinski sistem je dugo vremena tvrdio da je on kraljevstvo koje je Bog nebeski obećao podići i da je ono u ispunjenju tog proročanstva, razbilo u komade i konzumiralo sva druga kraljevstva.

     Istina je međutim ta da se je nominalna Crkva samo ujedinila sa zemaljskim carstvima kao glina sa željezom, i da Papinstvo nikada nije bilo pravo Božje Kraljevstvo, nego samo njegova krivotvorina.

    Jedan od najboljih dokaza da Papinstvo nije uništilo i asimiliralo ta zemaljska kraljevstvaje taj što ona još uvijek postoje. I sada se je glina osušila i postala suha, gubi svoju moć prianjanja, i željezo i glina pokazuju znakove raspada, i kada ih udari „kamen“, pravo Kraljevstvo, brzo će se raspasti.

    Nastavljajući svoje tumačenje, Danijel kaže:

„kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.“ (redak 45)

     Kamen odvaljen od brijega bez ruku, koji udara i uništava Neznabožačke sile, predstavlja pravu Crkvu, Božje Kraljevstvo. Tijekom Evanđeoskog doba ovaj je kamen bio oblikovan, „odvaljen“, isklesan i oblikovan za svoju bubuću poziciju i veličinu- ne ljudskim rukama, već snagom ili duhom istine, nevidljivom silom Jehovinom.

     Kada bude bio dovršen, u potpunosti odvaljen, udarit će i uništiti kraljevstva ovog svijeta. Nisu ljudi već vladavine bili simbolizirani sa likom, i one će biti uništene kako bi ljudi bili oslobođeni. Nač Gospodin Isus nije došao da uništi ljudske živote već da ih spasi. (Ivan 3:17)

     Sjetimo se sada obećanja koje je naš Gospodin dao pobjednicima Kršćanske crkve:

“Onome tko pobijedi [A256] dat ću da sjedne sa mnom na moje prijestolje“- „A onome tko pobijedi i tko se bude držao djela mojih sve do kraja, dat ću vlast nad narodima, kao što sam i ja primio vlast od Oca svojega, te će upravljati njima palicom željeznom i razbiti ih kao posude glinene.“ (Otkr.3:21; 2:26,27; Ps.2:8-12)

Danijelova Vizija Zemaljskih Vladavina

     U Nebukadnezarovoj viziji mi vidimo zemaljska carstva, gledana sa svjetskog stanovišta, kao izložbu ljudske slave, raskoši i moći; premda u njoj također vidimo nagovještaj njihovog propadanja i konačnog uništenja, što je prikazano s pogoršanjem stanja od zlata do željeza i zatim do gline.

 
Emperor Diocletian (245-313 A.D.)

   Svijet veliča u prozi i u stihu, velike i uspješne nositelje ovog lika, njegove Aleksandre, Cezare, Bonaparte, i druge, čija se veličina pokazala u pokolju svojih bližnjih, i koji su u svojoj žudnji za moći stvorili milijune udovica i siročadi. Takav duh još uvijek postoji u „deset prstiju“ lika, a što vidimo danas u njihovim raspoređenim vojskama više od 12 milijuna ljudi naoružanih sa svakom đavolskom napravom suvremene genijalnosti, kako bi ubijali jedni druge na zapovijed „sadašnjih vlasti.“

Daniel’s dream represents
God’s viewpoint.

Danijel kaže:

Four Great Beasts

    Pojedinosti u odnosu na prve tri zvijeri (Babilon kao lav, MedoPerzija kao medvjed i Grčka kao leopard) s njihovim glavama, krilima i nogama itd. koja su sva simbolična ćemo proći jer su od manje važnosti u našem sadašnjem razmatranju od detalja četvrte zvijeri, Rima.

The Roman Empire,
Dreadful and Terrible Shown

     O četvrtoj zvijeri, Rimu Danijel kaže:

 „Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna… i imaše deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.“ (Dan.7:7,8)

The three horns of the Roman Empire

The "Little Horn"

   Kako je rastao njegov utjecaj, tri podjele, rogovi ili moći Rimskog carstva (Heruli, Istočni Egzarhat i Ostrogoti) bili s maknuti s puta da naprave mjesto za njegovu uspostavu kao civilne moći ili roga. Ovaj posljednji posebno istakut rog, Papinstvo, značajan je po svojim očima koje predstavljaju inteligenciju, i po svojim ustima- njegovim iskazima, tvrdnjama itd.

     To je zaista bilo prikladno ime za Rim, kada ga se promatra u svijetlu njegovih krvavih progonstava, zasigurno je bio najđavolskija od svih zemaljskih vladavina. Čak i prilikom njegove promjene iz Poganskog u Papinski Rim, on ilustrira jednu od Sotoninih glavnih karakteristika; on se također pretvara da izgleda kao anđeo svjetla (2.Kor.11:14), kao što se Rim pretvorio iz poganskog i tvrdio da je Kršćanski- Kristovo kraljevstvo*.

*Činjenica da je Rim bio nazvan „Đavo“ nipošto ne pobija osobnost đavla: umjesto toga obrnuto. Vladavine su bile upoređene sa takvim zvjerima kao što su lav, medvjed, leopard s njihovim poznatim karakteristikama, zato što one postoje, tako je i četvrta zvijer nalik njemu.

     Tada, kada niti kletve niti molitve drugih papa ih nisu mogle osloboditi iz Bonapartove moći, narodima je postalo očito da je Papinska trvdnja o božanskom auotritetu i moći bila neutemeljena. Nakon toga je zemaljska moć Papinstva naglo oslabila sve dok u rujnu 1870, nije izgubila i posljednji trag svoje zemaljske moći od ruku Viktora Emanuela.

     Međutim, tokom cijelog tog vremena „proždiranja“, ona je nastavila izgovarati svoje visokozvučne riječi bogohuljenja, njezin posljednji takav izričaj bio je 1870, kada je nekoliko mjeseci prije svog svrgnuća dala izjavu o nepogrešivosti papa. Sve je to navedeno u proročanstvu:

„Ja gledah tada (nakon što je donešena odluka protiv tog roga i nakon što je počela uništavanje), zbog buke VELIKIH HULA što ih govoraše rog.“ (Dan.7:11)

     Ubijanje i spaljivanje su simboli, isto tako kao i sama zvijer i označavaju potpuno i beznadno uništenje sadašnje organizirane vladavine. U 12 retku prorok primjećuje razliku između kraja četvrte zvijeri i njezinih prethodnika. Njima su troma koji su vladali uzastopno (Babilon, Perzija i Grčka) bila uzeta vlast; prestala je njihova vladajuća moć nad zemljom; ali njihovi životi kao nacija nisu odmah bili prekinuti.

     Grčka i Perzija još uvijek postoje premda je njihova dugogodišnja univerzalna vlast davno prestala. Međutim sa Rimskim carstvom, četvrtom i posljednjom zvijeri nije tako. Ona će svoju vlast i život izgubiti odjednom, i otići u potpuno uništenje; a s njom će i drugi otići isto tako. (Dan.2:35)

„Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana (Kristu – glava i potpuno tijelo) vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.“

Anđeo je protumačio značenje toga

„A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.“ (Dan.7:13,27)

    Da bi se ostvario taj veliki zadatak, prvo je neophodno svrgnuti ta Neznabožačka kraljevstva; jer se „kraljevstva ovog svijeta“ poput „vladara ovog svijeta“ neće mirno predati, nego će morati biti vezani i ograničeni silom.

     Tako je napisano:

„da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan – nek’ bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!“ (Ps.149:8,9)

Thy Kingdom Come

     Kada tako gledamo sadašnje vladavine sa stajališta našeg Gospodina i proroka Danijela, i shvatimo njihov bijes, destruktivnost, zvijerski i sebičan karakter, naša srca čeznu za krajem Neznabožačkih vladavina, i raduju se tom blagoslovljenom vremenu kada će pobjednici sadašnjeg doba biti ustoličeni sa svojom Glavom, da vladaju, blagosiljaju i obnove uzdišuće stvorenje. Zasigurno, sva Božja djeca mogu se od srca moliti sa svojim Gospodinom:

„NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE, Neka bude volja tvoja, kao na nebu tako i na zemlji.“

God’s kingdom is to be inaugurated before the kingdoms of this world fall.

     Stoga je zaista prikladna izjava:  

„U vrijeme ovih kraljeva (dok još imaju moć) Bog Nebeski podići će (uspostaviti u moći i autoritetu) kraljevstvo.“ I nakon što je podignuto: „Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.“ (Dan.2:44)

     Stoga, kako god gledali, moramo očekivati da će Božje Kraljevstvo biti inaugurirano prije pada kraljevstava ovog svijeta koja će biti svrgnuta s njegovom moći i udarcem.

Satan’s power
has not been absolute.

 
Emperor Hirohito

 
Benito Mussolini

Sadašnje Vladavine s
Drugog Stajališta

     Vrhovno pravo i autoritet da vlada svijetom zauvijek će biti u rukama Stvoritelja, Jehove, bez obzira kome dozvolio ili ga ovlastio da ima podređenu u pravu. Pod nesavršenostima i manjkavostima koji su posljedica njegove nelojalnosti Kralju kraljeva, Adam je ubrzo oslabio i i postao bespomoćan.

   Kao vladar počeo je gubiti snagu kojom je isprva zapovjedao i držao u poslušnosti niže životinjske oblike po snazi svoje volje. Izgubio je kontrolu i nad sobom, pa stoga kada je želio činiti dobro, njegova ga je slabost u tome ometala i zlo je bilo prisutno u njemu; i dobro koje je želio nije činio, a zlo koje nije želio njega je činio.

     Premda ne tražimo opravdanje za našu pobunjeničku rasu, ipak možemo suosjećati s njenim uzaludnim nastojanjima da vladaju sobom i da se urede za vlastitu dobrobit. Nešto se ima za reći o uspjehu svijeta u tom pravcu; jer premda priznajući pravi karakter ovih zvjerima sličnih vladavina koje su istina bile korumpirane, ipak su znatno bolje od nijedne- mnogo bolje od bezakonja i anarhije.

     Iako bi anarhija vjerojatno bila sasvim prihvatljiva „vladaru ovog svijeta“, tako nije s njegovim podanicima, i njegova moć nija apsolutna: njegova sposobnost da radi kroz čovječanstvo bila je ograničena; i njegova se djelatnost u velikoj mjeri mora uskladiti sa idejama, strastima i predrasudama ljudi.

     Čovjekova ideaj je bila samouprava neovisna o Bogu, i kad mu je Bog dopustio da se iskuša u tome, Sotona je prigrlio priliku da proširi svoj utjecaj i vlast. Želeći tako zaboraviti Boga (Rim.1:28) čovjek se izložio utjecaju ovog lukavog i moćnog nevidljivog neprijatelja; i od tada je bio prisiljen raditi protiv Sotoninih spletki isto tako kao i svojih vlastitih osobnih slabosti.

Mankind’s governments try
to promote justice.

Where justice
has been ignored, revolutions
have resulted.

Joseph Stalin

     Drugo je pitanje do koje je mjere taj cilj bio postignut; međutim takva je bila tvrdnja svih vladavina, i takav je bio cilj ljudi nad kojima su vladali i koji su ih podržavali. I gdje su se ciljevi pravde uvelike ignorirali, biolo da su mase bile prevarene i zaslijepljeene u odnosu na njih ili je rezultat bio ratovi, pobune i revolucije.

     Mračna djela pokvarenih tirana, koji su stekli položaje moći u vladavinama svijeta, ne predstavljaju zakone i institucije tih vladavina, nego ono što daje zvjerski karakter tim vladavinama jeste svojatanje autoriteta, i korištenje istoga u pokvarene svrhe.

    Zakoni svih vladavina uglavnom su bili mudri, pravedni i dobri- zakoni za zaštitu imovine i života, zakoni za zaštitu domaćih i komercijalnih interesa, za kažnjavanje zločina, itd.

   Također su imali prizivne sudove gdje su oni koji imali određene sporove mogli do jedne određene mjere ishoditi pravdu; i koliko god da su bili nesavršeni nnihovi službenici, prednpst i nužnost takvih institucija bila je očita. Koliko god da su bile slabe te vladavine, bez njih bi pokvareni elementi društva, silom većine nadvladali pravednije i bolje elemente.

Vladimir Lenin

Adolf Hitler
__________

Human Governments Often Beastly

     Premda dakle prepoznajemo zvijerski karakter tih vladavina, čemu je doprinio uspon do moći većine nepravednih vladara, kroz Sotonine intrige i prijevare, djelujući kroz ljudske slabosti i izopačena osjetila i ideje, ipak ih prepoznajemo i kao najbolje napore jadnog, palog čovječanstva da vlada samo sobom.

    Stoljeće za stoljećem Bog im je dopuštao da rade napore u tom pravcu i da vide rezultate.

   Međutim nakon svih tih stoljeća eksperimentiranja, rezultati su daleko od zadovoljavajućih što je danas vidljivo daleko boljke nego u nijednom drugom razdoblju ljudske povijesti.

   U stvari nezadovoljstvo, je danas općenitije i raširenije kao nikada prije; ne zato što je tlačenja i nepravde više nego prije, nego zbog toga, što su se ljudima Božjom providnošću otvorile oči povećanjem spoznaje.

     Ova promjena javnog raspoloženja od samog početka čovjekovih nastojanja da vlada sa sobom nije bila postepena, nego ju se jasno može označiti tamo negdje od šesnaestog stoljeća, i njezin je napredak bio mnogo brži unatrag pedeset godina. Stoga ova promjena nije rezultat iskustva prošlih vjekova, nego je prirodna posljedica odnedavnog porasta i općeg širenja znanja među masama čovječanstva.

     Priprema za ovo opće širenje spoznaje počela je sa izumom tiskarskog stroja oko 1440 n.e. i posljedičnog umnožavanja knjiga i periodičnih novosti. Utjecaj ovog izuma na opće javno prosvjetljenje počeo se osjećati od 16 stoljeća; i svi su upoznati sa naprenim koracima od tog vremena pa naovamo.

Knowledge brings
an awakening
of self-respect and a realization of rights.

 
Martin Luther King, Jr. 

Rosa Parks

     Povećanje spoznaje u svim smjerovima budi među ljudima osjećaj samopoštovanja, i shvaćanja njihovih prirodnih i neotuđivih prava, i za koje neće još dugo dozvoliti da ih se ignorira ili prezire; umjesto toga oni će ići u suprotnu krajnost. Pogledaj unatrag kroz stoljeća i vidi kako su narodi pisali povijest svog nezadovoljstva sa krvlju.

     I proroci objavljuju da će zbog povećanja spoznaje još općenitije i raširenije nezadovoljstvo na koncu se izraziti u svjetom raširenoj revoluciji, u svrgavanju sveg zakona i uređenja; posljedica će biti anarhija i tjeskoba koje će doći na sve klase; ali da će Bog nebeski usred sve te zbrke PODIĆI svoje kraljevstvo, koje će zadovoljiti želje svih naroda.

     Umorni i razočarani sa svojim vlastitim neuspjesima, i kada utvrde da su njihova posljednja i najveća nastojanja rezultirala sa anarhijom, ljudi će vrlo rado dočekati i pokloniti se pred nebeskim autoritetom, i prepoznati njegovu snažnu i pravednu vladavinu. Tako će ljudska neprilika postati Božja prilika, i „doći će blago (želja, KJV) svih naroda“— Božje Kraljevstvo, u moći i velikoj slavi. (Hag.2:7)

    Oni su naučavali da Crkva treba slušati zakone, i poštivati one koji imaju autoritet zbog njihovog položaja, iako oni možda nisu vrijedni toga; da plaćaju određene poreze, i da se osim ako se to ne sukobljava s Božjim zakonima (Djela 4:19; 5:29) ne opiru nijednom uspostavljenom zakonu. (Rim.13:1-7; Mat.22:21)

   Gospodin Isus i apostoli i rana crkva su svi poštivali zakon premda su bili odvojeni od vladavina ovog svijeta i nisu imali nikakvog udjela u njima.

After the death
of the Apostles, preaching of the coming kingdom
of God was unpopular.

   Oni su sugrađani i nasljednici nebeskog kraljevstva (Efež.2:19), i kao takvi oni bi trebali tražiti jedino takva prava i prednosti pod krajevstvima ovog svijeta kakva pripadaju strancima. Njihov zadatak nije pomoći svijetu da poboljša svoje sadašnje stanje niti da imaju bilo kakve veze s njihovim sadašnjim stvarima. Čiviti to bio bi zaista uzaludan napor; jer pravac svijeta i njegovo uništenje oboje su jasno definirani u Bibliji i pod potpunom su kontrolom onoga koji će nam u svoje vrijeme dati kraljevstvo.

   Utjecaj prave Crkve uvijek je bio mali pa je to i sada- toliko mali da se prkatički uopće ne računa kao politički; međutim koliko god nam to izledalo ogromnim mi trebamo slijediti primjer i učenje našeg Gospodina i apostola. Znajući da je Božji naum dopustiti da svijet u potpunosti ispita svoju sposobnost da vladaju sami sobom, prava Crkva ne bit trebala, dok je u svijetu, biti dio njega.

     Sveti mogu utjecati na svijet jedino svojom odjeljenošću od njega, puštajući da njihovo svijetlo svijetli; i tako kroz njihove živote duh istine UKORAVA svijet. Tako — kao miroljubivi, koji se uredno pokoravaju svakom pravednom zakonu i preporučuju ga, koji prekoravaju bezakonje i grijeh, i upućuju na dolazeće Božje Kraljevstvo i na blagoslove koji se pod njim mogu očekivati, a ne najčešće prihvaćenom metodom miješanja u politiku i spletkarenjem sa svijetom oko položaja moći, i tako biti uvučeni u ratove i grijehe i opću izopačenost — bi kao potencijalna Zaručnica Kneza Mira u slavnoj čestitosti trebala biti snaga za dobro kao predstavnik svog Gospodina u svijetu.

The Pope crowning Charlemagne

    Međutim neki su razmišljali da poboljšaju Božji plan, i umjesto patnje, da postave crkvu u poziciju naklonosti svijeta. U kombinaciji sa svjetskim silama uspjeli su u tome. Kao rezultat razvilo se Papinstvo, i sa vremenom je postalo ljubavnicom i kraljicom naroda. (Otkr.17:3-5; 18:7)

     Sa ovakvim smjerom sve se promjenilo: umjesto patnje došla je čast, umjesto poniznosti došao je ponos; umjesto istine došla je laž; i umjesto da je bila progonjena ona je postala progoniteljem svih koji su osuđivali njene nove i bsepravne počasti.

     Uskoro je počela izmišljati nove teorije i filozofije da opravda svoj smjer, najprije zavodeći sebe, a zatim narode, u to da je obećana milenijska vladavina Krista STIGLA, i da je Krist kao njen kralj bio zastupljen sa papama, koji su vladali nad kraljevima zemlje kao njegovi zamjenici. Njene tvrdnje u zavođenju cijelog svijeta bile su uspješne.

     „Pozemljari se opiše vinom bluda njezinog“ s njenim pogrešnim doktrinama (Otkr.17:2) strašeći ih sa učenjem o tome kako sve one koji se opiru njenim tvrdnjama očekuju vječne muke. Uskoro su kraljevi Evrope bili krunisani ili svrgnuti njenom odlukom, i pod njenim navodnim autoritetom.

     Tako su Reformatori pali u istu pogrešku, i vršili autoritet monarha, kroz imenovanje ili sankcioniranje vladavina i kraljeva i označavajući ih „Kršćanskim kraljevstvima“ ili Kristovim kraljevstvima. Stoga danas mnngo čujemo tu stranu enigmu „Kršćanski svijet“ — zaista enigma, kada to promatramo u svijetlu ispravnih načela Evanđelja.

     Naš je Gospodin rekao svojim učenicima, „Od svijeta nisu, kao što ni ja nisam od svijeta.“ I Pavao nas potiče govoreći, „Ne prilagođujte se ovom svijetu.“ (Ivan 17:16; Rim.12:2)

     Bog nikada nije odobravao nazivanje tih kraljevstava Kristovim imenom. Zavedeni od Nominalne crkve, te nacije jedre pod lažnim bojama, tvrdeći da su ono što zapravo nisu. Njihova jedina titula, pored glasa naroda, je Božje ograničeno dopuštenje, rečeno Nebukadnezaru – dok ne dođe onaj koji ima pravo na vlast.

     Tvrdnja da su ta nesavršena kraljevstva, sa svojim nesavršenim zakonima i često sebičnim i okrutnim vladarima, „kraljevstvo našeg Gospodina i njegovog Pomazanika“ grozna je uvreda pravom Kraljevstvu Kristovom, pred kojim će uskoro morati pasti, pred njegovim „Knezom mira“ i njegovim pravednim vladarima. (Iza.32:1)

Improper Union of Church
and Governments

     Još jedna ozbiljna povreda proizišla iz te pogreške je da je pažnja Božje djece time bila odvraćena od obećanog nebeskog krajevstva; i bili su vođeni do neispravnog priznanja i i povezanosti sa tim zemaljskim kraljevstvima, i do gotovo uzaludnih pokušaja da ugraviraju na taj divlji, svjetovni inventar milosti i moral Kršćanstva, i da zanemare evanđelje pravog Kraljevstva i nade koja je usredotočena na njega.

     Tako prevareni, neki sada veoma teže za time da Božje ime bude ugrađeno u Ustav Sjedinjenih Država, ne bi li time postali Kršćanska nacija. Reformirani Prezbiterijanci godinama su odbijali glasovati ili obnašati službe u toj vladi, jer ona nije Kristovo Kraljevstvo. Oni priznaju neprikladnost da Kršćani učestvuju u bilo kojoj vladi.

     Mi se slažemo s time, ali ne i sa zaključkom, da ako je Božje ime spomenuto u Ustavu da bi ta činjenica preobrazila ovu vladavinu iz kraljevstva ovog svijeta u kraljevstvo Kristovo, i onda im to dalo slobodu glasati i obnašati službu u njoj. Kako bezumno!

     Kako li je velika obmana s kojom je „Majka bludnica“ opila sve narode (Otkr.17:2); jer na sličan se način tvrdilo da su kraljevstva Evrope bila prenešena od Sotone Kristu, i da su postala „Kršćanskim nacijama.“

     Neka bi se znalo da su najbolji i najgori od zemaljskih naroda, samo „kraljevstva ovog svijeta“ čija je dopuštena moć od Boga sada na izmaku, kako bi mogli ustupiti mjesto određenom nasljedniku, Kraljevstvu Mesije, Petom Univerzalnom Carstvu na zemlji (Dan.2:44; 7:14,17,27) — ovo gledište može učinit mnogo da se uspostavi istina i svrgne laž.

     Međutim ono je što je, djelovanja Papinstva u tom pravcu, sankcionirana od Protestanstskih Reformatora, prolaze neupitno među Kršćanskim narodom. Budući da oni žele podržati Kristovo kraljevstvo, osjećaju se vezanima za sadašnja padajuća Kraljevstva tzv. Kršćanstva, čije vrijeme sada brzo ističe; i tako su njihove simpatije često usmjerene prema strani koja ugnjetava umjesto strani pravde i slobode- strani kraljevstava ovog svijeta, umjesto k strani dolazećeg pravo Kristovog kraljevstva. (Otkr.17:14; 19:11-19)

   Ljudi počinju koristiti svoj moć razmišljanja u tom i sličnim pravcima; i naravno da će djelovati još nasilnije kada shvate da je na njima bila prakticirana obmana u ime Boga pravde i Kneza mira.

   U stvari, tendencija je da mnogi zaključuju kako je kršćanstvo samo po sebi nametanje bez temelja i da mu je, buduću udruženo s civilnim vladarima jedini cilj kontrolirati slobodu masa.

   Ali oni to neće učiniti, a niti to mogu u svom sadašnjem palom stanju; i tako, naoružani sa sebičnošću, svaki teži da gospodari, i kraljevstva ovog svijeta će proći s velikim vremenom nevolje, kakve nije bilo otkako je naroda.

   Onima koji uzaludno pokušavaju zadržati vlast koja će proći, kada se vlast da onome koji ima pravo na nju, Gospodin govori, da se ustvari bore protiv njega- sukob koji sigurno neće uspjeti. On kaže:

Kissing the Pope's toe -- an erroneous application of "kiss the  Son" [God's Anointed Son]. 
Rulers of earth are to repent to avoid God's anger.

Zašto se bune narodi i puci kuju lude osnove? Skupljaju se vladaoci zemaljski, knezovi među se vijećaju proti Gospoda i pomazanika njegova:

„Hajde da rastrgamo sveze njihove i da zbacimo sa sebe jaram njihov!“

Onaj, koji stoluje u nebu, smije se, Gospod im se podsmijeva. A tada im govori u srdžbi svojoj i gnjevom ih svojim zbunjuje:

„Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj.“

… Sad, vi kraljevi, opametite se; naučite se, vi suci na zemlji! Poklonite se Gospodu sa strahom, častite ga s trepetom!

Poštujte Sina, da se ne razgnjevi, i vaša vas osnova ne unesreći; jer će se gnjev njegov brzo raspaliti. Blagoslovljeni su svi, koji se u njega uzdaju!