STUDIJA 11

TRI PUTA- ŠIROKI PUT, USKI PUT, PUT SVETOSTI

Few find
the "narrow way" to life today.

„Uđite na uska vrata! Jer širok je i prostran put koji vodi u propast i mnogo je onih koji njime idu. A uska su vrata i tijesan put koji vodi u život i malo je onih koji ga nalaze.“ (Mat.7:13,14)

The "highway of holiness" will be available for all.

„Bit će ondje cesta, put, i zvat će se Put svetosti. Nitko nečist neće njime proći, ve će samo oni koji su dostojni hodati njime, a ludi neće njime lutati.

„Lavova ondje neće biti, zvijeri grabežljive neće na njega dolaziti. Nijedne ondje neće biti, nego će otkupljeni njime hodati.“ (Iza.35:8,9)

Široki put koji vodi u uništenje

     Ovaj put je tako nazvan zato što je degeneriranoj ljudskoj rasi mnogo jednostavnije njime ići. Prije nekih šest tisuća godina, kao grešnik osuđen na propast, Adam (i ljudska rasa predstavljena u njemu) počeo je hodati tim putem, i nakon devesto i trideset godina dosegnuo je njegov kraj — uništenje. Kako su godine i stoljeća prolazili, put prema dolje postao je sve glatkiji i ljudska je rasa sve brže jurila prema uništenju, tako da put svakodnevno postaje sve glađi, i skliskiji prema grijehu.

   I ne samo da put postaje sve skliskiji, čovječansto svakodnevno gubi snagu otpora, tako da je sada prosječna duljina ljudskog života oko trideset pet godina. Mnogi sada dosežu kraj puta — uništenje —  devesto puta brže nego prvi čovjek.

For 6,000 years,
sin and death
have reigned relentlessly.

   Put bijega s tog puta nije bio osvjetljen sve do Evanđeoskog doba. Premda su se u prijašnjim dobima zrake nade slabašno vidjele u sjenama i predslikama, koje je samo nekolicina radosno hvalila i po njma postupala, ipak život i besmrtnost bisu bili rasvjetljeni sve do pojavljivanja našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista, i objavljivanja od strane apostola o otkupljenju i oprostu grijeha i posljedičnog uskrsnuća iz uništenja. (2.Tim.1:10)

Jesus called
the new way
the "narrow way
to life."

     Premda je put bijega sa širokog puta uništenja bio rasvijetljen kroz evanđelje, velike mase čovječanstva nisu se osvrtale na te dobre vijesti, zato što su bili pokvareni zbog grijeha i oslijepljeni od Protivnika.

   Onima koji sada sa zahvalnošću prihvate obećanje života, obnovu ljudskog postojanja, kroz Krista, ukazan je novi put koji je sad bio otvoren, po kojemu posvećeni vjernici mogu ići preko ljudske prirode i biti promjenjeni u višu prirodu- duhovnu. Ovaj novi put „otvoren za nas“- kraljevsko svećenstvo (Hebr.10:20) — naš je Gospodin nazvao

„Tijesan put u život“

     Naš nam Učitelj govori da zbog toga što je taj put tijesan, mnogi radije ostaju na širokom putu koji vodi u uništenje. „A uska su vrata i tijesan put koji vodi u život i malo je onih koji ga nalaze.“

     Prije nego razmotrimo taj put i njegove poteškoće i opasnosti, zapazimo kraj ka kojemu on vodi — život. Kao što smo već vidjeli, život se može uživati na različitim nivoima postojanja, višim i isto tako nižim od ljudskog. Život je širok i sveobuhvatan pojam, ali ovdje ga naš Gospodin koristi s ukazivanjem na taj najviši oblik života, koji se odnosi na božansku prirodu — besmrtnost — nagradu za koju nas je pozvao da trčimo.

The divine nature is life independent, unlimited, exhaustless.

     Uvažavajući činjenicu da je samo život božanske prirode neovisan, neograničen, neiscrpan, konstantan i nikada ne proizlazi niti ga se kontolira okolnostima, mi vidimo da je Jehova naprosto iz nužde superiorniji od tih fizičkih zakona i zaliha koje je on odredio za podržavanje svojih stvorenja.

    Upravo to svojstvo koje se odnosi na božansku prirodu, opisano je s terminom besmrtnost. Kao što je pokazano u prethodnom poglavlju, besmrtnost označava otpornost na smrt, a time onda i na bolesti na bol. U stvari, besmrtnost se može koristiti kao sinonim za božanstvo. Iz božanskog, besmrtnog izvora izlazi sav život i blagoslovi, svaki dobar i savršeni dar, kao što zemlja prima od sunca svjetlo i život.

   Tako je i sa životom: sav teče iz jednog neiscrpnog izvora. Kamenica ima život, ali je njezin organizam takav da ne može iskoristiti puno taj život, kao što ni cigla ne može reflektirati mnogo svjetla od sunca. Tako je i sa svakim višim očitovanjima života, u zvijerima, ribama i pticama.

   oput raznih vrsta stakla pod sunčevim svjetlom, tako i ova različita stvorenja pokazuju različito razne organske snage koje posjeduju, kada život animira njihove organizme.

     Tako je Adam bio prije nego što je pao veličanstveniji od bilo kojeg drugog zemaljskog stvorenja, ne zbog bilo koje razlike u datom mu principu života, nego zbog veličanstvenijeg života. Ipak imajmo na umu da kao što dijamant ne može reflektirati svjetlost osim ako nije obasjan suncem, tako i čovjek može posjedovati i uživati život samo ako se taj život nastavi podržavati.

     Bog je tako uredio stvari da čovjek u Edenu može imati pristup ka drveću za podržavanje života, i raj u kojem je bio smješten bio je obilno opskrbljen sa „svakom (vrstom) drveća dobrog za jelo, ili za ukras. (1.Moj.2:9, 16,17) Među drvećem života dobrog za jelo jedno je bilo zabranjeno.

     Premda mu je na neko vrijeme bilo uskraćeno jesti s drveta spoznaje, bilo mu je dopušteno slobodno jesti sa drveća koje je savršeno podržavalo život; i bio je odvojen od njih jedino kada je sagriješio, kako bi se mogla sprovesti smrtna kazna. (1.Moj.3:22)

   Njegovu ljepotu kao da je pojeo moljac. (Ps.39:11) Kao što dijamant gubi svoju ljepotu i sjaj kada mu je svjetlo uskraćeno, tako i čovjek gubi život kad ga Bog prestane podržavati.

"There is
no work...
nor knowledge...
in the grave..."

„A čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gde je?“ (Job 14:10)

„Ako sinovi njegovi budu u časti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.“ (redak 21)

„Jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš“ (Prop.9:10)

Man is to have
his beauty restored.

„svi oni koji su u grobovima izići će.“

     Biti će obnova svega; prva prilika ili ponuda obnove svima, i na koncu postizanje ljudskog savršenstva od svih koji će slušati Otkupitelja.

Divine nature
was originally
the possession
of God.

"Who only
hath immortality..."
I Timothy 6:16

     Iz 1.Tim.6:14-16 učimo da je besmrtna ili božanska priroda prvobitno bila u posjedu jedino božanstva. Mi čitamo:

„Koji će (Isus Krist) u svoje vrijeme (Milenijsko doba) pokazati blaženi i jedini silni car nad carevima i gospodar nad gospodarima. Koji sam ima besmrtnost i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega nitko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti.“

     Sva druga bića, anđeli, ljudi, zvijeri, ptice, ribe, itd. su samo posude od kojih svaka sadrži svoju mjeru života, i sve se razlikuju po karakteru, i kapacitetu, i kvaliteti, već prema organizmu, kojeg je Stvoritelj bio voljan dati svakome.

    Nadalje učimo da je Jehova, koji je jedini prvobitno posjedovao besmrtnost, visoko uzvisio svog Sina Isusa, na istu, božansku, besmrtnu prirodu; on je stoga sada obličje njegova bića. (Hebr.1:3) Tako čitamo,

„Jer kao što Otac ima ŽIVOT U SEBI (Božja definicija „besmrtnosti“ — život u sebi — ne proizlazi iz drugih izvora, niti ovisi o okolnostima, nego neovisan, urođen život) tako dade i sinu da ima ŽIVOT U SEBI.“ (Ivan 5:26)

     Počev od uskrsnuća Gospodina Isusa, samo su dva bića besmrtna; i nevjerojatne li milosti! isto je ponuđeno Janjetovoj nevjesti, koja je bila odabirana tijekom Evanđeoskog doba. Ipak neće svi od velikog mnoštva koji su nominalni kršćani primiti tu veliku nagradu, nego samo „malo stado“ pobjednika koji trče tako da to osvoje; koji tijesno slijede Učiteljeve stope; koji poput njega hode tijesnim putem žrtve, čak do u smrt.

     Oni će kada budu bili rođeni iz mrtvih putem uskrsnuća, imati božansko obličje i prirodu. Ova besmrtnost, neovisna, samopodržavajuća, božanska priroda, jeste život kojemu vodi uski put.

     Ali „još se nije pokazalo što ćemo biti“ — što je duhovno tijelo; međutim „znamo da kad se on pokaže, bit ćemo kao i on“ i dijelit ćemo „slavu koja će se očitovati“ (1.Ivan.3:2; Kol.1:27; 2.Kor.4:17; Ivan 17:22; 1.Pet.5:10; 2.Sol.2:14)

    Svi drugi su na širokom putu — oni još trebaju umaknuti osudi koja je u svijetu.Budući da je jedini put koji vodi u život a koji je sada otvoren, vrlo težak, samo ih se nekolicina usudi hoditi njime. Mase čovječanstva u svojim slabostima preferiraju široki, lakši put samozadovoljstva.

   Kao što je „čovjek Krist Isus“ položio ili žrtvovao svoj život za svijet, tako i ovi postaju sudionici u žrtvovanju s njim. Ne da je njegova žrtva bila nedostatna i da su drugi bili potrebni; međutim dok je njegova bila više nego dovoljna, ovima je bilo dopušteno da služe i da trpe s njim kako bi postali njegova nevjesta i sunasljednici.

   Stoga dok je svijet pod smrtnom osudom, i umire s Adamom, ovo „malo stado“ kroz proces uračunavanja s vjerom i žrtvom što je već opisano, su mrtvi s Kristom. Oni se žrtvuju i umiru s njim kao ljudska bića, da bi postali sudionicima božanske prirode i slave s njim; jer mi vjerujemo da ako umremo s njim, mi ćemo također živjeti s njim. Ako trpimo s njim, bit će mo proslavljeni zajedno. (Rim.8:17; 2.Tim.2:11,12)

   Sa krajem Evanđeoskog doba, uski put ka besmrtnosti bit će zatvoren, zato što će „malo stado“ koje je bio predviđeno da ga se ispita i dokaže biti upotpunjeno. „Sada je prihvatljio (Grč., dektos , prihvatljivo ili povoljno.) — vrijeme u kojem su oni koji se žrtvuju, i dolaze pod zaslugu Kristove žrtve i postaju mrtvi s njim, prihvatljivi Bogu — žrtva ugodnog miomirisa.

   Smrt, kao Adamska kazna neće biti dopuštena zauvijek; biti će ukinuta tijekom Milenijskog doba; kao žrtva bit će prihvatljiva i nagrađena jedino tijekom Evanđeoskog doba.

"For as many as are led by the Spirit of God,
they are the sons of God."
Romans 8:13,14

     Novi život se lako može ugasiti; ali Pavao nam jamči da kada smo začeti od Duha kroz riječ, ako živimo po tijelu, umrijet ćemo (izgubiti naš život), ali ako kroz Duh, ubijemo (usmrtimo) djela tijela (stav ljudske prirode) mi (kao nova stvorenja) ćemo živjeti; jer božji su sinovi oni koji su vođeni duhom Božjim. (Rim.8:13,14)

   Ovo je misoa koja je od velike važnosti svima posvećenima; jer ako smo se zavjetovali Bogu da ćemo žrtvovati ljudsku prirodu, i ako je ta žrtva bila prihvaćena od njega, beskorisno je pokušati je uzeti natrag. Ljudska se priroda sada računa kao mrtva pred Bogom, i ustvari mora umrijeti, da se više nikada ne povrati. Sve što se može dobiti ako se okrenemo tjelesnom životu, je malo ljudskog zadovoljstva a na štetu nove duhovne prirode.

   Oni su djelomično izgubili iz vida nagradu koja je pred nama, i pokušavaju naći neku sredinu — zadžati milost Božju i naklonost svijeta, zaboravljajući da je „prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu“ (Jak.4:4) i da su upute onima koji trče u trci za nagradom, da ne ljube svijet, i da ne traže slavu jedni od drugih, nego slavu koja dolazi od jedinog Boga. (1.Ivan. 2:15; Ivan 5:44)

The rugged, steep,
narrow way
of the Christian

The difficulties
of the narrow way
are a separating
principle, refining
the people of God.

     Naš je hrapav, strm i tijesan put, i da nismo opskbljeni sa snagom za svaki sljedeći korak putovanja, nikada ne bi mogli doći do cilja. Ali riječi našeg Zapovjednika su ohrabrujuće: Budite hrabri, ja sam pobijedio; moja ti je milost dovoljna, moja se snaga usavršava u slabosti. (Ivan 16:33; 2.Kor.12:9)

   Teškoće na tom putu trebaju djelovati kao odvajajuće načelo da posveti i pročisti taj „naročiti narod“ da budu „nasljednici Božji i sunasljednici Kristovi.“ S obzirom na sve to, pristupimo sa slobodom prijestolju milosti, kako bi smo stekli milosrđe i dobili milost za pomoć u vrijeme potrebe, dok se borimo u dobroj borbi vjere, i držimo se „krune slave“- besmrtnosti, božanske prirode. (2.Tim.4:8; 1.Pet.5:4)

Put svetosti

     Dok je posebna nada Evanđeoskog doba neusporedivo slavna, a put do nje odgovarajuće težak- tijesan, ograđen sa poreškoćama i opasnostima na svakom koraku — tako da ga samo nekolicina nalazi, i dobiva veliku nagradu na njegovom kraju, novi poredak u dobu koje dolazi je u potpunosti drugačiji. Budući da se pruža drugačija nada, tako je i drugačiji put koji vodi do nje.

   Put k besmrtnosti bio je put koji je zahtijevao žrtvu inače zakonitih i ispravnih nada, ambicija i želja- žrtvovanje zauvijek ljudske prirode. Ali put k ljudskoj savršenosti, obnovi, nadi svijeta, zahtijeva samo ostavljanje grijeha: ne žrtvu ljudskih prava i prednosti, nego njihovo ispravno uživanje. On će voditi k osobnom pročišćenju i obnovi u Božji lik što je Adam uživao prije nego što je grijeh ušao u svijet.

Garden of Gethsemane

The Narrow Way
is a pathway
of sacrifice
and "Gethsemane"
experiences.

     Umjesto da je to tijesan put kojeg samo nekolicina može naći, on je nazvan „cestom“, javni kolnik- ne tijesan, strm, hrapav, težak, ograđen sporedni put, nego put posebno pripremljen za jednostavno putovanje- posebno uređen za lakoću i udobnost putnika. Redci 8 i 9 pokazuju da je to javna cesta, otvorena [A216] svim otkupljenima — svakom čovjeku.

     Svaki čovjek za kojeg je Krist umro, koji će priznati i iskoristiti prilike i blagoslove kupljene dragocjenom krvlju, moći će ići tim Putem Svetosti ka veličanstvenom cilju savršene obnove ljudske savršenosti i vječnog života.

     Njima se neće uračunavati pravednost, svetost i savršenost u Božjim očima; kada započnu hoditi tim putem svetosti oni će ići prema gore, prema stvarnoj savršenosti, kao rezultat nastojanja i poslušnosti, za koje će sve stvari tada biti učinjene povoljnima od njihovog Otkupitelja, koji će tada vladati u moći.

   Svakom će se pojedincu u skladu s njegovim potrebama pomoći mudrom i savršenom upravom novog kraljevstva. To, što će se dogoditi nekima je legitiman rezultat otkupnine, S obzirom da je naš Gospodin, čovjek Krist Isus, dao sebe kao otkupninu za sve, i želi da svi dođu do spoznaje istine, i time do stvarne savršenosti, zašto nije odjednom napravio dobru i široku cestu za sve?

   Zašto nije uklonio prepreke, kamenove spoticanja, zamke i stupice? Zašto ne pomoći grešniku da se vrati u potpuni sklad s Bogom, umjesto da učini put tijesnim, hrapavim, trnovitim, teškim za naći i još teže hodati njime?

   Propust da se ispravno služi riječju istine, i da se vidi da sadašnji tijesan put vodi ka posebnoj nagradi, i da je za iskušavanje i biranje malog stada sunasljednika, Kristovog tijela, koji će nakon što budu izabrani i uzvišeni sa svojom Glavom, blagosloviti sve narode, dovelo je do veoma konfuznih ideja kod nekih o ovoj temi.

  Propuštajući vidjeti Božji plan, mnogi pokušavaju propovjedati put svetosti, jednostavan način života, u sadašnjem dobu, kada takav put ne postoji, i oni miješaju i kompromitiraju stvar kako bi činjenice i Bibliju uklopili da odgovara njihovim pogrešnim teorijama.

   Na tom putu koji će uskoro biti otvoren biti če zabranjene samo grešne stvari, dok se oni koji hode uskim putem moraju odreći sebe, i žrtvovati mnoge stvari koje nisu grešne, isto tako kao i voditi rat sa stalno opsjedajućim grijesima. Ovo je put odricanja a onaj nadolazećeg doba biti će put pravednosti.

Righteousness
will finally
receive its
due reward.

   Tu je lav pokvarljivog javnog mnijenja, koji odvraća mnoge odvažiti se da poslušaju svoju savjest u stvarima svakodnevnog života — odjeća, kuća, poslovne stvari itd. Lav napasti žestokog pića ometa tisuće koji bi ga rado vidjeli uklonjena.

   Pristaše zabrane potrošnje i proizvodnje alkoholnih pića i umjereni radnici sada imaju divovski zadatak u svojim rukama, kojega će samo autoritet i moć sljedećeg doba moći ukloniti; i isto se može reći za druga vrijedna nastojanja na polju moralnih reformi.

   „Zvijeri grabežljive neće na njega dolaziti.“ Neće biti tolerirana nijedna divovska korporacija organizirana da unapređuje sebične, pojedinačne interese na šeteu općeg dobra.

„Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti
na svoj svetoj gori(kraljevstvo) mojoj.“

   Premda će biti poteškoća u prevladavanju sklonosti prema zlu itd., ipak u usporedbi sa tijesnim putem ovog doba, jednostavniji put. Kamenje (kamenovi spoticanja) bit će uklonjeni s puta, i biti će podignut standard istine za narod. (Iza.62:10)

   Neznanje i praznovjerje bit će stvar prošlosti, i pravednost će primiti svoju primjerenu nagradu, dok će od zla ostati samo pustoš. (Mal.3:15,18)

   Zdravom stegom, prikladnim ohrabrenjima i jasnim uputama, kao izgubljeni sin koji se vraća, čovječanstvo će biti obučavano i odgajano prema veličanstvenom savršenstvu od kojega je Adam otpao. Tako

Broad Road

Narrow Way

„će se vratiti (iz uništenja, veličanstvenim putem svetosti) oni koje je otkupio Jehova i doći će na Sion radosno kličući, i radost vječna bit će nad glavama njihovim. Veselje će i radost naći, a tuga i uzdisanje pobjeći će od njih.“ (Iza.35:10)

      Naš je Gospodin ukazao na samo dva od tih puteva, zato što za trećeg još nije bilo vrijeme da se otvori- baš kao kada je objabio dobre vijesti rekavši, „Danas su se ispunile ove riječi iz Pisma koje ste upravo čuli,“ ali je izostavio spomenuti „dan osvete“ jer tada još nije bilo vrijeme za to. (Usporedi Luka 4:19 i Iza.61:2) Međutim, sada kakao se tijesni put približava svom kraju, veličanstveni put pravednosti počinje se sve višei jasnije vidjeti, u svjetlu izlazećeg dana.

     Tako smo saznali za „Široki put“ kojim u ovom trenutku idu mase čovječanstva zavedeni od strane „vladara ovog svijeta“ i vođeni izopačenim osjetima. Utvrdili smo da je bio otvoren i da je naša rasa započela svoj strmoglavi pravac na njemu „neposlušnošću jednog čovjeka.“

     Utvrdili smo da će biti otvoren „Put svetosti“ od strane našeg Gospodina koji je dao sebe kao otkupninu za sve i otkupio sve iz uništenja ka kojemu vodi „Široki put“, i da će u svoje vrijeme biti dostupan i lak za sve otkupljene koje je on kupio svojom dragocjenom krvlju.

     Osim toga utvrdili smo da je u sadašnje vrijeme otvoren „Tijesan put“ vrijednošću iste dragocjene krvi, koji je poseban put koji vodi do posebne nagrade, i napravljen je posebno tijesnim i kompliciranim kao ispit i stega za one koji su sada izabrani da budu sudionici božanske prirode i sunasljednici s našim Gospodinom Isusom u Kraljevstvu slave koje će se uskoro otkriti na blagoslov svih. Takvi koji imaju tu nadu- koji vide tu nagradu- mogu smatrati sve druge nade kao gubitak i smeće u uspredbi s njom. (Filip.3:8-15)